Opet sam gnječila sjećanja u šaci pomiješana s crnicom.
U humku htjede ih staviti, al' zrak kao povjetarac život im nanovo udahnjuje.
Živa su sjećanja, još življe slike.
U želji za sahranom, meni u inat jače postaju.
Gnječila sam, i opet ću.
Sve dok crnica ne prekrije sve tragove kao najljepši krevet baldahinom.
Onda ću znati kako duša oslobođena sniva ...
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.