 |
| Fotografija:Denis Kožljan |
Čovika se drži za besidu,
a vola za roge,
ma pensan malo je tega
u svitu ki je jušt, ki pensa
prije nego žbalja,
pak svit je napro zablidija
forši se i smutija,
ma ni ure drugo na ruki ni,
zvona slabo zvone,
nimamo krijancije, smo
zgubili konce,
brek nas brižan na milo gleda,
kadina ga stišče,
štumig kruli, hiža mu je česta,
ud voli ustali su samo rogi
i zamržnjeno sime,
besida čovikova, otpuhnjena
u kraj prez srama i ud Boga
straha...
__________________________________
besidu-riječ
roge-rogove
pensan-mislim
jušt-točan
žbalja-pogriješi
napro-jako
zablidija-zablijedio
forši-možda
smutija-pogubio
ure-sata
krijancije-obzira prema drugome
zgubili-pogubili
brek-pas
kadina-lanac
stišče-žulja
štumig-želudac
kruli-prazan od gladi
zamržnjeno sime-zamrznuto sjeme
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.