Za Mirnu Weber, prijateljicu
Koji su ljubili sunce i u zelenom rasli,
Kovatii znali i šiti, štaviti skupe kože;
Vitezovi, prelati, novčari i velmože,
Koji su skupljali misli i pelud uma pasli.
Koji su listali knjige i zadizali halje,
Spletkarili i kleli, ženili se na slijepo,
Jelena ganjali šumom, mačem mahali lijepo,
Koji su sanjali budni, vidjeli dublje i dalje.
Bilo je nekih što su bježali u divljinu,
I takvih, kojima je kostrijet sputavala strasti.
Buntovnici su nekad ljuljali temelje vlasti,
A ljubavnici snove utapali u vinu.
Protrčali su zemljom il' prošli sporim hodom,
Mnoge su podigli kule, opkope, kontrafore.
Čudake zvala su brda, a pustolove more,
Dok sadnice su jednom grofu dovezli brodom.
Preostade tek grmlje, drveće hrapave kore;
Gdje pomelo je vrijeme muževe vrle i hulje.
Svi našli su pod zemljom mračne i tamne škulje,
Tek taj, što vrt nam zasadi, sam se uzdigao gore.
Opeka, 22. travnja 2019.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.