Opiši mi Ninočku Vasiljevnu.
Jenisej se protegnuo koliko je dug
I rekao da mu se spava.
Kad je utonuo u dubok san,
Zaplovio sam čamcem, dozvao puni mjesec
I Jenisej je počeo
Govoriti u snu.
U njenom tijelu
Uvijek je proljeće.
U kosi joj je tužna vrba;
Na čelu sunce;
U očima potočnica;
U grlu jorgovan;
Dalje, dalje, požurivao sam ga,
Dok su se pod nama svijale alge.
Njene ruke dvije su vidre;
U grudima joj bubre smokvice;
Njen trbuh livada je s tratinčicama;
Dvije duge noge - dva mlada klena;
A među nogama...
A među nogama? Bio sam nestrpljiv.
A među nogama
Pup zumbula, prožuborio je Jenisej.
A onda je dodao (mjesec je znatiželjno prisluškivao):
U toj djevuški proljeće nikada ne prestaje.
I to je ono što me brine.
Mene ne, rekao sam
I oženio ljepoticu na neviđeno.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.