Sanijela Matković | Bog moga tijela

Posvećeno A.B. ŠIMIĆU

Časovi
sve glasnije zvuče
dok  pod zvijezdama
livadom koračam
u  idili trenutka
obogaćenoj
mirisom kafanskog cvijeća
bog šeta
gradskim popodnevom
blagoslivljuć žito
Bog moga tijela
Bog moga djetinjstva
među tolikim mnoštvom lica
On i ja
sretosmo se na zvijezdi
u glasnom trenutku
preobraženja!