Jasmina Bosančić | Samo tišina

Sunce i topao vjetar pratili su me u stopu.
S haljine je otpalo puce
i odjednom, svi su bili ljubazni.
Nudili su mi krčage sa zlatnom vodom,
nudili  zviježđa.
Prilazili su s komplimentom.
Od mene očekivali iznenađenje ili čudo.

Sunce i topao vjetar vjerno su me slijedili.
Ptice su pomicale nebeski obzor, mijenjale putokaze.
Zaustavljali su me iz taštine ili radoznalosti.
Prozreli su u meni dar za prkos.

Vjetar mi je zapleo kosu,
a oni su tražili nešto što će ih očarati.
Željeli su razlog za slavlje i čast.
Željeli su  saznati tajnu,
veću  od oceanskih dubina,
prostraniju od svemira.

A meni se samo slušala tišina…