Igor Petrić | Fluktuacija

Koliko se još
mora čekati
da bi se
ispunila
praznina,
bar malo.
…
Svijeća se topi,
kao i ti
noću, polako
i oni umiru sami,
zadovoljni i sretni
odsutnošću svega.
…
Možda se ipak ispuni?
Kad dođe vrijeme
koje uvijek
kasni.
…
Zbrajajući samoću
i ti misliš
da si odsutan,
izvan svega
u prostoru koji se
popunjava svima
koji su slični
biljkama.
…