neka tiha vina spremio sam davno a da ti to ne znaš
u podrum u butelje s debelim tamnozelenim staklom
s konkavnim dnom u obliku macaklinova oka
u noćima punog mjeseca
potajno sam skidao paučinu s tvojih očiju
i s njom oblagao boce u potpunoj tišini
a zakretao ih samo
za četvrt kruga
i kad god ti se učini u ovim godinama
dok ležimo u postelji
kao večeras
da me voliš istom strašću kao nekada znaj
to ja sam ti neopazice poslije večere
natočio u čašu tek gutljaj tog sjećanja
da mi od dva
posve ne poludiš u slapu suza kao rilke
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.