Kraj puta stoji, zaboravljena i sama,
Daleko od prekrasnih, uglednih dama.
Trnje joj prijeti, svi drugi je guše,
Istrpjet će poplave, preživjeti suše.
Čovjek ju obilazi, životinje bježe,
Ne nudi cvjetove privlačne i svježe.
Skrila se u tami, raskošna nije,
Rijetko se raduje, još rijeđe smije.
Kraj nje rijeka radosti ne teče,
Prijatelja nema, nezvanog gosta opeče;
Štiti svoje blago duboko unutra,
Preživjeti želi, trajati i sutra.
No, čarobna je, iako vješto to skriva,
Tko korisiti ju, izliječen biva.
Kraljica zdravlja, bez glamura i ruha,
Prijateljica čovjeku, vrijednija od kruha.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.