Patrik Weiss | Redoslijed nije bitan, uzroka nema, a uvijek je tu

Bio sam mlad
Prepušten strastima
Jurcao ivicama života
I žeravim predjelima svijeta
Bio sam mlad
Nagao i pakostan
Pošlo mi je za rukom
Čak i da ubijem -
Ubijem u cik zore
Promrzlu pticu
Nesvjesnu sebe
Ali još uvijek plačuć za mamom

Ubio sam i uhvaćen bio
Služio dugo
A nakon mnogih neispavanih noći
Nekih zaboravljenih
Nekih kao britvicom u sjećanje urezanih;
Sjedeći u kutku mračne sobe
Udišući ustajali zrak
Napokon i pokajao

Pokajao
Dobro se vladao
"Da, jer ubojica to može!"
Naposlijetku pušten -
Gladovao
Slobodan bivao,
Ali ništa više od toga.

Spoznah boga
Možda Boga
Zaredio se
Suhih usnica postio
Molio se
Kajao

No postojanje je bilo burno -
Neovisno o odjelu ili tituli koje nosimo;
Sjene mijenjaju svjetlo
Čak i kada Sunce
Kao čekić u nakovanj tuče

Pobjegao
Raznim poslovima bavio
Čak i pjesnik bio
Cijenjen, dobar kažu
Čak se i slikama velikih majstora divio
Ostario
Pogrbio
Gledao kako život mi bježi

Tugovao
Za prolaznošću patio
I oporuku napisao

Na kraju zaboravljen bio
No što to moje zaboravljeno je bilo

Ofucali stari sat
Žderao je minute
A ja
Ja
Obarač potegao
Izbrisao se

Redoslijed nije bitan
(Ubojstvo je ubojstvo)
(Djela su ta koja se pamte)