U predvorju mašte dišeš pored mene,
al' u mračnoj zbilji odavno te nema,
kroz procjepe boli bride uspomene
dok napuklo srce nemirno drijema.
Poput crne mačke u zamci života
ranjena se duša maglom opijena
ulicama pustim izgubljeno mota
tražeći sudbinu nadom pogonjena.
U ponoru srca obitava tvoj lik
dok pijana rima u predgrađu sniva
i prolaznost guta razočarani krik.
Poput sjajne kapi što u oku pliva
sivoumljem goriš kao svjetionik
što je tihi svjedok da je ljubav živa.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.