Tiha je ova ljetna noć,
ne škripi kapija,
izgubio se svaki zvuk
ne korača nitko,
čak ni mjesečina.
Bježim od tjeskobe
praznih zidova,
zgužvanih nadanja,
od stare ure, što stalno tuče,
što i dalje nešto mjeri.
Ako me na prozoru vidiš,
kako u prazno buljim,
došuljaj se tiho,
zagrli čvrsto ,
zapleti se u moje ruke,
u naše vrijeme,
neka na trenutak život stane.
Probudimo nemir davnih godina
naslonimo se na rubove sebe,
pustimo u nepovrat snove i nadanja,
proživimo opet jednu davnu srpanjsku noć,
šetnju uz more Rajskom plažom,
bosonogi ples na pijesku uz Ravela,
i šum morskih valova.
Plašim se zaspati,
vjetrovi bi mogli mrak raznijeti,
I sve bi opet nestalo.
Nije ni važno ako je sve bila varka, samo san,
noć je uljepšala još jedan prazan dan.
Sutra ću opet ispod kamena
zakopati probuđena sjećanja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.