
stare pjesme o krvi
snove izgubljene poput tragova na vodi
s punom sviješću o njihovoj besciljnosti.
Dolazim sa dna pakla
pakleno umoran
preiskusan
da bih povjerovao u mogućnost izlaska iz tih paklenih krugova poderan
neishranjen
u proročkoj gesti
vođen tonovima saksofona.
Zašto baš taj instrument
a ne recimo violina, klavir?
Udaraljke bi bile čak i svrsishodne.
Uz njihov ritam
ubrzavao bi svoj hod.
Posljednje što sam vidio i ponio sa sobom
slike su ništavila
suze stranaca
i miris sprženog mesa.
Navikao sam razmišljati samo očima
i kao nikad u pravoj javi.
Nenaviknut na toliki raskoš boja
uperena pogleda u plavetnilo neba
ispraćao sam onaj oblačić prema jugu.
Tako strašno jasan.
Dok su se sa neke radio postaje
lijeno razlijegali zvukovi
saksofona.
iz zbirke pjesama - zarobljeni odrazi
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.