 |
| Autor: Robert Janeš |
Je li tamo iza mir? – upitala se uputivši obrisan pogled u daljinu do ravne linije što striktno dijeli tamno sivu od svijetlo sive. Pitala bi se to svaki put kad bi je bol trgnula iz kasnopodnevnog drijemeža u njenoj stolici za ljuljanje. Šutke bi ju podnosila uz pomoć pokojeg analgetika koji je polako postajao nedostatan… Ali, malo prije je preko telefona lagala kćeri da je ništa ne boli još od prekjučer.
On je gledao istu tu liniju u daljini pitavši se bi li došao do nje da je onda, jednom prije, skupio malo hrabrosti za spoznavanje konačnosti prihvativši je. Njega više ništa nije boljelo.
Sjedili su blizu jedno drugom. Dijelila ih je samo zamišljena linija između tamno sive i svijetlo sive.
On je gledao istu tu liniju u daljini pitavši se bi li došao do nje da je onda, jednom prije, skupio malo hrabrosti za spoznavanje konačnosti prihvativši je. Njega više ništa nije boljelo.
Sjedili su blizu jedno drugom. Dijelila ih je samo zamišljena linija između tamno sive i svijetlo sive.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.