Nisam ti rekla... je roman za mlade, ali i za njihove roditelje i nastavnike. Knjiga je okrutno savršena u prikazu današnje mladeži izgubljene između želje pripadanja zajednici vršnjaka, želje da se odvoji od nadzora roditelja; izgubljeni u konfekciji svakodnevnog života koji im nameće nova tehnologija, novi i neobični brandovi odjeće i obuće. Želja im je biti jednak s drugima ali biti drugačiji. Biti pametan ali i prkosan. U tom svijetu hodaju po tankom, često smrtonosnom rubu između želja, mogućnosti, stvarnosti.. Ostaje žal ne samo za životom već i žal zbog onog neizgovorenog. Žal za mladićem kojeg je voljela i ostavila zbunjenog, i za ne izgovorenim riječima
Nije mi namjera prepričavati sadržaj romana, no bez nekih osnovnih linija bilo bi gotovo nemoguće ili teško prenijeti sliku i poruku koju želim.
 |
| Nisam ti rekla... |
Glavni lik romana mlada je djevojka iz imućnije Zagrebačke obitelji duge tradicije, a ne skorojevića, kako oni zovu one druge koji su se obogatili nakon (ne)slavne pretvorbe društvene imovine u privatnu. Heda je djevojka kojoj se silom žele nametnuti vrijednosti koje ona tako mlada ne shvaća i ne može prihvatiti. Stisnuta u žrvnju obiteljskih tradicija i svakodnevice gubi svoj identitet za koji se bori na onaj način koji joj se u tom trenu čini najprihvatljivijim - prkosom.
Premda je prkos normalan u određenoj fazi odrastanja, Heda niti u jednom segmentu života ne pronalazi zajednički jezik s majkom. Knjiga počinje svađom između majke i kćeri. Padaju ružne riječi, pljuska. Majka je kruta, hladna osoba koja sve i svakoga želi podrediti svojim željama. Ona odlučuje u koju će se školu upisati, želi upravljati svakom kćerinom željom i odlukom.
Ubrzo, već samim početkom nastave Heda pronalazi društvo potpuno drukčijeg društvenog statusa od nje same ali po svemu ostalom njoj bliskih. Iako ne uvijek i suglasna s onime kakvi su, ne odvaja se od njih.
Otac je, jednako poput Hede, premda visoko obrazovana osoba i profesor, obiteljski izopćenik. Gotovo nikada ne komunicira s kćeri, osim u onim najosnovnijim situacijama te to zvuči kao da se desilo slučajno.
Heda u svojoj neprihvaćenosti gubi identitet, na trenutke postaje nezadovoljna i društvom u kojem se kreće a bez kojeg ne može. Izmišlja raznolike razloge za izbivanja iz kuće. Ocjene u školi postaju sve lošije. Društvo u kojem se kreće poseže za raznim vrstama droga. Ispijaju se ubitačne kombinacije alkohola.
Heda nekako uspijeva završiti prva dva razreda gimnazije, upisuje treći. Vrijeme prolazi a ona i dalje ostaje izgubljeno dijete u tijelu odrasle žene. Premda sve češće uočava nedostatke vlastitih prijatelja ona i dalje ostaje s njima.
