Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 20. kolovoza 2025.

Zdenka Čavić | Snažna proza nobelovke Han Kang

    

Zadnjih je par godina u fokusu interesa  južnokorejska filmska industrija, ali i književnost koja iz drugačijeg diskursa realistički prikazuje 'Zapadu' život  i običaje te daleke zemlje. Kad se pojavi netko poput Han Kang, koja po mišljenju nekih književnih kritičara piše naizgled jednostavno, ne poigrava se jezikom i formom, bez kompliciranja strukture književnog djela i kad se odjednom vine u sam vrh književnog stvaralaštva, to postaje glavna vijest. I odjekne glasno u postmodernističkom književnom miljeu. To je bio slučaj s Han Kang. Tako je iznenada, ali za prave poznavatelje književnosti, ne i neočekivano u prvi plan došlo njeno ime i djelo. Književnica dolazi iz spisateljske obitelji, jer su joj i otac i brat pisci. Prije romana Vegetarijanka objavila je par djela koja su mu utirala put. Čini se da je lako sad pisati o njoj i njezinom romanu, kad je stekla popularnost i svjetsku slavu,  no to zapravo i nije tako. O njoj su se sad raspisali svi mediji, svatko sa svog aspekta, izricali mišljenje mnogi književni kritičari, pa je zaista teško pronaći put i način kako je predstaviti u njezinoj suštini bez lažne pompe, koja njoj uistinu i ne treba. Prave vrijednosti uvijek na kraju nađu svoj put, ne samo do čitatelja, već i književnih znalaca, pa i do vrijednih nagrada.

Vegetarijanka je njezin roman objavljen 2007. godine. Knjiga je stekla međunarodnu popularnost i osvojila brojne nagrade, uključujući i prestižnu Man Booker International Prize 2016. godine. To je zapravo teška i mučna psihološka drama. U njoj ona istražuje zamršene teme identiteta, slobode, obiteljskih odnosa i društvenih normi. Pronašla je put i način da o tome progovori kroz priču o ženi koja odlučuje postati vegetarijanka. Tu odluku ne podržava njezina uža obitelj, pa čak ni vlastita sestra. Roman istražuje kako trauma, obiteljski pritisak i društvena očekivanja mogu oblikovati pojedinca. Vegetarijanka je snažan i provokativan roman koji je u potpunosti zasjao na književnom nebu tek pošto je ona dobila Nobelovu nagradu za književnost 2024. godine „ za sveukupnu pjesničku prozu koja se suočava s povijesnim traumama korejskog života i otkriva zapravo svu krhkost ljudskoga bića.” U romanu progovara o preobražaju i smrti kao svojevrsnom činu pobune obične apatične kućanice kojoj se svijest pobunila protiv krutog načina života i zatvorenosti obiteljskog kruga koji je za nju postao tamnica iz koje se želi izbaviti. 

Stil Han Kang je jedinstven. Minimalističke rečenice zapravo nam nude zastrašujuću atmosfera u kojoj je čitatelj sve vrijeme izložen nejasnom i nedefiniranom prijetećem zlu čiji izvor nikako ne možemo jednoznačno odrediti. Polako puzi ulazeći u svaku poru glavnih junaka. Istražuje skrivene ljudske sudbine u Južnoj Koreji kroz priču o običnoj ženi koja se činom nesvakidašnje pobune bori protiv očekivanja okoline i traži svoj put izbavljenja iz nametnutih joj okova.

Ima nevjerojatnu sposobnost da kroz književnost istražuje i iskazuje složene ljudske emocije i odnose koji čine njezino stvaralaštvo važnim dijelom suvremene svjetske književnosti. To se odnosi i na roman Vegetarijanka. Jedinstveni stil pripovijedanja, u kome kombinira elemente realizma i simbolizma, je autentičan i upečatljiv. Kroz različite perspektive i profiliranje pomno izabranih likova autorica stvara složenu i višeslojnu naraciju koja omogućava čitateljima da dublje razumiju emocionalne i psihološke aspekte svakog pojedinca, no i cijele priče. Ovaj roman prvenstveno oslikava krucijalne obiteljske odnose i zatvorene društvene norme iz kojih je gotovo nemoguće izaći kao pobjednik. Izaziva zgroženost i frustraciju koju bi čovjek najradije iščupao, poput stranog tijela duboko zarinutog u srce čitatelja.

Jadranka Göttlicher | Pjesma s plaže


Ne očekujte ni rock ni pop

Ni ljetnu liriku s mirisom Coppertona

To su moje usamljeničke pjesme

Što šume morem i lete Velebitom

Već su vam i dosadile

Pjesme koje bi zauvijek bile u 

       Dubini

Dubini mora, dubini bića, u

      Visini

Visini planina, visini duše

One bi da ih čuje On

Da ih čuju svi 

        I da ih ne čuje nitko


Lorena Galeta | Doktrina


Jedna stara duša, 

U dvama tijelima..


Antičkim vibracijama;

Čak treće oko aktivira.


Učenost razbora,

Protječe venama.


Mudrost vjekovna –

Glavna je poveznica.


Neizbježna karma,

Toksičnost prosipa.


Pa Lilith emocije pohara

-tu paletu crnog spektra.


Srčana se čakra –

Oprostom aktivira.


Trijumfalna će zasluga,

Postati otkupnina duha.


Sadašnja je inkarnacija

Portal novih dimenzija..


I nosi me plima-

U vir suočavanja.


A na stazi bez putokaza –

Svaka je mantra potrebna.

Mario Lobor | (Moja) budućnost


Ležim u krevetu i čekam nemiran san

A na umu mi je sutrašnji dan, sljedeći tjedan, idući mjesec

Nova godina, novo desetljeće

Zbog kojih osjećam teret u srcu i led u žilama.


Razmišljam o budućnosti i vidim samo maglu

I bojim se da je iza nje samo mrak.

Onda si mislim, možda je magla ipak zastor 

Koji samo moram povući

Pa možda, ipak, otkrijem svjetlo.

Ali nemam snage za to.


Neizbježno, a neshvatljivo.

Kako da ostanem, kad svi drugi idu?

Kako da se borim protiv kazaljke sata?

Ostaje mi samo, korak po korak

Prema magli.



utorak, 19. kolovoza 2025.

Zdravko Dolenec | Kak denes, tak hščera, a morti i zutra


H goustem grmlju popieva

poznati nam tiček

nadaleke preštimani

slaviček.


Razveseljava pajdašiju:

i zebicu

i škvorca

i pastiricu.


Deletel je več ranuga jutra

kak denes,

tak hščera,

a morti i zutra.

______________________________________________________________


kajkavština – mokrički mjesni govor

slaviček – slavuj, preštimani – poštovani, zebica – zeba, škvorec – čvorak,

hščera – jučer, morti – možda


Sven Adam Ewin | Igra

 

Igra se dijete, jer je igra sámā
I bocne se na čarobno vreteno.
(Pa stiska zube… Pa je u suzama…)
Igra se, al' već je polusneno…
I zaspe Dijete, a Čovjek ide dalje
I čini što je u životu nužno:
Lakta se. Grize. Pokazuje ralje.
Jer život igra i grubo i ružno.
I njegove su bitke neizvjesne.
Stalno se važe neto ili bruto.
Pa tko da misli, dok oluje bjesne,
Na djetinjstvo, u igri prekinuto
Kad sve se smiri i ožiljci zbroje,
A tvoj je saldo: ni slatko, ni slâno,
Poljubi tada ono Dijete svoje,
Koje u tebi spava, začarano.
Igraj se s njime tamo gdje si stao
Pa nek te neki i gledaju čudno.
Ti sada znaš, što prije nisi znao:
Sve, osim igre… sve je uzaludno.
Svoj život primi kao dječju šalu
I ne plaši se onog hladnog žmarca,
Što će te proći, kada u zrcalu,
Umjesto sebe… vidiš lice starca.

Nikola Dubroja | Koraci


Koraci se mijenjaju pred srcem 

koje se čisti od misli 

putevi im postavljaju zamke 

samo kad njima polete 

kao muhe bez glave 


Koraci se mijenjaju pred očima 

koje su naumile doći 

do nebom obojenog 

mora u daljini 


Koraci se mijenjaju pred dušom 

kojoj se pleše noću 

pronalaze način 

da ju dovedu pod zvijezde 

i oslobode srama 


Koraci se mijenjaju pred željom 

hodanja po uspomenama 

ne pomičući se s mjesta 



Gordana Kurtović | Black and white haiga/ haisha

 



















suza u oku
praznina duše
nakon rastanka 

ponedjeljak, 18. kolovoza 2025.

Zbornik stihova posvećen Marku Maruliću | 18. kolovoza je 475. rođendan Marka Marulića


Dva nadnevka sredinom vrelog mjeseca kolovoza iznimno su važna u životopisu Marka Marulića, koji je rođen 18. kolovoza 1450., a 13. kolovoza 1521. u Mletcima (Veneciji) je otisnuto prvo izdanje "Judite", punih 20 godina nakon dovršetka tog svog slavnog spjeva "Judita" na hrvatskom jeziku, prvog epa na narodnom jeziku među svim slavenskim narodima.

Ovih je dana, ususret 475. rođendana Oca hrvatske književnosti, objavljen zbornik pjesama "Marule naš čestiti", koji je priredio Mladen Vuković u povodu Godine Marka Marulića 2024., proglašene u prigodi 500. obljetnice smrti Marka Marulića (1450. - 1524.). Knjigu na 346 stranica, formata 15x24 cm, (cijena 25 €), objavili su splitski ogranci Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske, uz potporu Grada Splita.     

Našeg Marula, svestranog renesansnog humanista, likovnjaka i književnika koji je pisao na tri jezika,  domopojca i promicatelja Kristova nauka, poniznoga i krjeposnoga života, čitali su ga bani i kraljevi diljem Europe, a predložen je i za svetca Katoličke crkve. Pjesme pohvalnice pisali su mu još za života njegovi prijatelji i štovatelji te je ostavio najdublju brazdu u hrvatskoj književnosti u proteklom polumileniju pa je Marulić i nadalje trajno nadahnuće svim umjetnicima. 

U uvodnom tekstu zbornika "Marule naš čestiti" navedena su djela u svim gnijezdima umjetničkih muza nadahnuta sjajem Marulove tinte. Više je tu romana i kazališnih uprizorenja "Judite" i "Davidijade", dramatizacija Marulićeva života,  opera i uglazbljenih mu stihova, pjesma "Divici Mariji" čak sedam puta! Više desetaka likovnih umjetnika ga je portretiralo crtežom i slikom, rezbarilo mu lik u bronci, glini, terakoti, gipsu, drvu, ili kamenu, junak je u pet stripova i slikovnica. U proteklih stotinu godina javni spomenici su mu podignuti u desetak gradova u Hrvatskoj i inozemstvu (SAD, Čile, Njemačka, Slovačka, Latvija, BiH), a više bista i poprsja krasi predvorja knjižnica i drugih kulturnih ustanova.

U zborniku je uvršteno 268 pjesama iz pera 171 autora pisanih na hrvatskom književnom standardu, čakavici i kajkavici, a petnaestak pjesama i epigrama s izvornog latinskog prevedene su na književni standard. Marulu posvećeni stihovi su u klasičnom ili slobodnom stihu, sonetnom vijencu i akrostisima, haikuima, različitih su književnih dosega, od prigodnica u kojima se slute mirisi pijeteta i patetike, preko zbiljskih posveta nadahnutih biranim poetizmima, do na koncu poneke parodije i šaljivog epigrama, bez kojih ni ovaj pjesmarij ne bi imao "ni šušta ni gušta". Neki autori ga spominju u više pjesama, Jakša Fiamengo u jedanaest, Ivan Puljić u sonetnom vijencu, a više njih je variralo slavni Tinov "Oproštaj" inspiriran našim vrlim začinjavcem. 22 su prvotiska u ovoj jedinstvenoj zbirci koja je popraćena s novonastalim slikama, muralima, kazališnim zastorima i euro kovanicom u čast Marulićevih jubileja. 

"Sastavljen povodom 500-te obljetnice smrti Velikog Imena, ovaj zbornik zavrjeđuje pozornost svekolike nacionalne i kulturne javnosti i primjerenu materijalnu potporu za tiskanje. Držim da je to najmanje što hrvatska kultura duguje Velikanu koji se neprolaznim djelom i hrvatskim imenom i jezikom i trajno i obvezujuće upisao u svekoliku baštinu nacionalnog i europskog kulturnog i civilizacijskog zajedništva" - piše prof. dr. sc. Ivan Bošković u pogovoru naslovljenom "Judita kao najinspirativnije mjesto u hrvatskoj književnosti".

Zaljubljen u Ujevića, od mladih dana prikupljam pjesme posvećene Tinu pa sam objavio i dva sveska Pjesnici Tinu Ujeviću I. i II. (2000.; 2005.), još su dva u rukopisu. Tako mi je paljetkovanje po zbirkama stihova postalo "profesionalna deformacija" te sam kasnije priredio i jubilejske zbornike stihova posvećenih Marinu Držiću i Antunu Braku Šimiću. Slažem tako u fasciklu i računalne foldere i pjesme o drugim hrvatskim književnicima, a one o Maruliću kopirao i Zavodu Marulianum pri Književnom krugu Split.  I za Godinu Marka Marulića sam osjetio da je dozorilo vrijeme za lirsku berbu versa u slavu dičnog nam Marula, opet sam prolistao više stotina zbirki ne bih li ubrao još pokoji marulićevski cvijetak. Ima više tisuća pjesama o Splitu u kojima se usputno spominje i Marulić, a ja sam se odlučio za one pjesmotvore koji izravnije zahvaljuju našem velecijenjenom predšasniku, hrvatskom Danteu, koji skovaše "Juditu" u dvostruko rimovanom desetercu kakav ne može složiti ni jedna Umjetna inteligencija.  Ili ne razumije što je pitam! Zahvaljujem svima na pomoći, ispričavam se kolegama do čijih pjesama ne uspjeh doći, a uvjeren sam da će svaki čitatelj iz ove panorame kroz svoje sito ukusa pronaći vrijedno zrnje poetskog cvjetnjaka - kaže autor zbornika Mladen Vuković.

Knjiga "Marule naš čestiti" bit će predstavljena krajem rujna na 37. Knjizi Mediterana u Splitu te drugim knjiškim sajmovima i priredbama.  

 

Slava Rosandić | Kolovoška sjeta


 ... još s opojem joda
u porama ljuskaste kože
misli se vrzmaju, skanjuju - 
panično
glože i množe;
već!
kišnim će galopom
jurnuti jarosna jesen
u um još zlatastom bakljom
žarsuncem zanesen.

Ah! te molekule orosne -  
ko razbludne
orgijaju lascivne vode - 
zar oskvrnut' ljeto nam moraju!?
... jer kolovoz, eto, nam...
 ode...

I kiše jedared će kisnuti
poput svemirska plača
i pokisle nas će obujmiti -
jer voda se zanavijek 
vraća...

Tomislav Domović | Testament


Otputovat ću jednom
u pjesmu, lađu s kobilicom od djedovih jasli,
jarbolom od bakine svijeće,
jedrom od ljubavi istkane u mesijanskim progovorima zagrebačkog nogostupa
Rasedlat ću riječi, čulne spoznaje i rogobornice uma
Uspet ću se u zašivenu pupčanu vrpcu,
postrojiti majčine i očeve kromosome u dvije nespojive vrste:
zvjezdanu i kamenu
Sjat će godine kao istimareno sunce
Dok djeca traju izdržat će ime
Otplovit ću u pjesmu,
usvojenicu sjena, roditeljicu desnog srca
U eteru će ostati sve što sam stekao:
oprost i ljubavni lepet
Bude li itko nezadovoljan ostavštinom neka na visinu
prisloni vatrogasne ljestve i dosegne zvjezdanu vrstu

nedjelja, 17. kolovoza 2025.

Božica Jelušić | Runolist u vrelini



Putujem s tuđim licem neizabranom stazom, Ulaze u moj vidik zujače istoga roja,
I stabla koja šute osuta psorijazom,
I zemlja što se mrvi u čeljustima stroja.
Iz voćnjak me časkom glasovi ptičji obodre:
Zadršće nešto u meni, neka se grančica svine.
Probudim li se sutra u valu valu svjetlosti modre,
Runolist hoće li itko poslati mi s planine?
Preteško jedno ljeto, pripeke i sparine,
Sve zakučastija klima i sve ružnija sprega.
Balkoni prepuni krša i znojne posteljine;
Ogledalo me više ne voli, niti ja njega.
I nemam više volje , dok traju vrućine pasje
S večeri da se spustim do trga, među ljude.
Ovoj umornoj glavi i meni sada spas je
Da zaginem u slovu i da to konačno bude.

11. kolovoza 2025.
Flora Green
Fotografija: Anđela Lenhard Antolin

subota, 16. kolovoza 2025.

Dragan Gortan | Između zemlje i neba

 


između zemlje i neba
čovjek oduvijek dvoji
dano je sve što mu treba
i van toga uzet se boji
al' duboko u sebi ćuti
da stvoren je za više sfere
da nisu to jedini puti
što život pred njega stere
k nebu svoj pogled diže
prestrašen vlastitim mrakom
dok zemlja se bliži i stiže
sudbinskom hladnom ga rakom
između neba i zemlje
čovjek se oduvijek nećka
omamljen mirisom žemlje
prestravljen hladnoćom stećka
ostaje zauvijek tako
zdvojan u neravnoteži
da tijelom u blato tone
dok duhom u nebo bježi
*
...............................................
Foto: Pogled prema Ćićariji iz Draguća

petak, 15. kolovoza 2025.

Nina Vukadin | Ljubav u slojevima impasta


Ljubav je impasto – gusta, nepopustljiva,
nanesena srcem, a ne razumom.
Na koži ostaje tekstura tvoje prisutnosti,
kao tragovi prstiju u još svježem sloju boje.

Ti si podslikavanje moga nemira,
skica uhvaćena u ugljenoj sjeni daha,
gdje linije drhte poput kiše
u Slavinom pejzažu – tiho, ali neumoljivo.

Tvoje oči – dvije točke fokusa,
što hvataju svjetlost i vraćaju je
u nijansama koje još nemaju ime.

Kad me promatraš, kroz mene protiče akvarel:
miris jablana, modrina tišine.
Ali u dodiru – Fridina oluja.
Kao da me slikaš iznutra,
otvorenu, rasklopljenu, sa žilama koje pjevaju.

Ljubav s tobom nije poza,
nego autoportret pod kožom –
kao Dvije Fride pod istim nebom:
jedna drži tvoju ruku, druga svoju ranu.

Tvoje ruke – chiaroscuro mog postojanja,
između svjetla koje me grli
i tame u kojoj se ponovno pronalazim.
U tvojem zagrljaju nosiš Stablo nade:
jednom me rukom držiš,
drugom pokrivaš moju bol,
plaštem boje mesa.
Ponekad me voliš poput Slave –
nijemim potezom, bez riječi,
u svitanju boje trave,
dok voda šapće pigmentu:

„Ostani, ali ne oboji sve.“
U tebi su njezine perunike –
ljubičaste, krhke, šutljive,
kao rečenice koje nikad nismo izgovorili.
Naša ljubav diše među granama,
u tišini što miriše na mokar papir.

Ljubav je slojevita,
poput boja koje se presijecaju
na zaboravljenom platnu.
Ispod svakog novog sloja –
trag prošlih ruku.

Kao Frida na zadnjem sjedalu Autobusa,
sjedim kraj tebe – i ništa nije obično:
ni tijelo, ni prostor, ni pogled.

Ti si moj sudar,
i moje čudo.

Kad me dodirneš,
u prsima mi zazvoni crvena,
u žilama zatreperi kadmijska žuta.
I ti postaješ –
moj završni premaz.

Jadranka Göttlicher | Orah


Oluja je slomila i srušila naš orah

Sjedili smo i dalje pored njega

Kao na bdijenju

Pijuckali kavu i grickali domaćice

Bio je velik i činio se živ

Možda vapi za pomoć kao ranjenik raznesenih nogu

A mi ništa ne vidimo i ništa ne znamo

Mi čekamo gradsko poduzeće Zrinjevac

Kao neko pogrebno poduzeće

Spopao me strah i dignem se

Poberem tuce zelenih plodova


Nikad nisam brala s umirućeg stabla

Produljujem mu život, odajem počast

Darujem ljubav, baš tako, darujem ljubav


Napravila sam orahovicu, svoju najbolju

Ali ne pijemo je, evo već cijelu godinu

Valjda da bi orah dalje živio


četvrtak, 14. kolovoza 2025.

Ivan Pozzoni | Gul Makai

 

Tvoje ime je Malala, Yousafzai,

izazovno ime kao paštunska strast,

afganistanska Ivana Orleanka, 

četrnaestogodišnja djevojčice,

studentice u pakistanskoj regiji Swat.


Tvoje ime je Malala, Yousafzai,

prasne, glasno, poput metka

iz kalašnjikova koji ti se zaglavio u mozgu,

u dobi od četrnaest godina, opravdanje,

barbudos koji brani šerijat,

od potisnutih talibana (od zapadne invazije).


Tvoje ime je Malala, Yousafzai,

željela si biti liječnik, po zanimanju,

borila si se, između života i smrti, u bolnicama diljem svijeta,

simbol si nove generacije,

“Gdje je Malala?” upitao je tvoj napadač,

i prestravljen tobom, pucao je.


Tvoje ime je Malala, Yousafzai,

nastavila si školovanje

protiv brutalnog tumačenja šerijata,

preimenujući sebe u Gul Makai, u svom dnevniku,

dok su talibanima odrubljivali glave, u Swatu,

nevine žrtve neislamskog ponašanja.


Tvoje ime je Malala, Yousafzai,

prkosni različak Swata.



Zdenka Čavić | Rob Riemen - Platon naših dana

 

Riječ je naravno o Robu Riemenu istaknutom nizozemskom filozofu i esejisti. Njegovo stvaralaštvo obuhvaća širok spektar tema, uključujući filozofiju, kulturu, umjetnost i društvene znanosti. Riemenovo pisanje karakterizira duboka promišljenost, kritički pristup i snažna etička dimenzija, a njegovi radovi često istražuju složene odnose između pojedinca i društva, ističući važnost humanističkih vrijednosti u suvremenom svijetu. Osnivač je Instituta za humanističke studije u Nizozemskoj. Snažno se protivi marginalizaciji pojedinca.

Stvaralaštvo mu se temelji na filozofskim osnovama i duboko je ukorijenjeno u u filozofskim tradicijama, posebno u humanizmu i protivi se postmodernističkim tendencijama koje, prema njegovom mišljenju, dovode do relativizacije vrijednosti  i gubitka smisla. U svojim esejima, Riemen naglašava važnost povratka humanističkim idealima, koji uključuju poštovanje prema ljudskoj osobnosti, kreativnosti i intelektualnoj slobodi. Njegova filozofska promišljanja često se oslanjaju na misli velikih filozofa Platona, Nietzschea i Heideggera, ali ih on reinterpretira u kontekstu suvremenih izazova u kojima se nalazi društvo. Kreativnost i intelektualna sloboda neophodni su i za zdrav odnos prema pisanoj riječi pa je tako jedan od ključnih aspekata Riemenovog stvaralaštva njegov odnos prema književnosti.

Umjetnost mijenja društvo

On smatra da umjetnost ima moć transformirati društvo i pojedinca, te da je ona neophodna za očuvanje ljudske duhovnosti. U svojim radovima, analizira različite umjetničke forme, od književnosti do vizualnih umjetnosti, i istražuje kako one odražavaju i oblikuju ljudsko iskustvo. Njegova analiza umjetnosti često uključuje kritiku komercijalizacije i banalizacije kulture, te poziv na vraćanje autentičnosti i dubine u umjetničkom stvaralaštvu. Poznat je također po svojoj društvenoj kritici. Bavi se pitanjima identiteta, politike i etike, te analizira kako suvremeni društveni fenomeni utječu na pojedinca. Njegovi eseji često su prožeti osjećajem hitnosti, pozivajući čitatelje da preispitaju svoje stavove i djelovanja u svijetu koji se suočava s brojnim krizama, uključujući klimatske promjene, političke sukobe i društvenu nepravdu. Naglašava važnost aktivnog građanstva i odgovornosti pojedinca prema zajednici.

O djelima Roba Riemena

Tomislav Domović | Sjever-sjeverozapad


Tijelo mi je odjek nekadašnjeg tijela, nestrpljivi rat u lajtmotivu prisege na islandski rov i inuitsku udicu
Dostajat će da se doklatrim iz očaja u prašnik,
iz čovjeka u skorašnju jabuku
Obilježim tanjur skromnošću, led palmom,
zrak testosteronom promuklih žabaca
Tijelo mi je škrabica ljubavih milodara;
kad me Eskimi otvore imat će bezbroj žetona za poker
i nepromočiva palidrvca za krijes u tihoj nastambi
I još dugo, od uha do uha,
prenosit će se legenda o putniku umrlom na pola puta do Sjevernog pola, pro bono
notaru koji pisak plavetnih kitova zapisuje u dnevnik južnih smrt