Božica Jelušić | Runolist u vrelini

Putujem s tuđim licem neizabranom stazom, Ulaze u moj vidik zujače istoga roja,

I stabla koja šute osuta psorijazom,

I zemlja što se mrvi u čeljustima stroja.

Iz voćnjak me časkom glasovi ptičji obodre:

Zadršće nešto u meni, neka se grančica svine.

Probudim li se sutra u valu valu svjetlosti modre,

Runolist hoće li itko poslati mi s planine?

Preteško jedno ljeto, pripeke i sparine,

Sve zakučastija klima i sve ružnija sprega.

Balkoni prepuni krša i znojne posteljine;

Ogledalo me više ne voli, niti ja njega.

I nemam više volje , dok traju vrućine pasje

S večeri da se spustim do trga, među ljude.

Ovoj umornoj glavi i meni sada spas je

Da zaginem u slovu i da to konačno bude.

11. kolovoza 2025.

Flora Green

Fotografija: Anđela Lenhard Antolin