Ležim u krevetu i čekam nemiran san
A na umu mi je sutrašnji dan, sljedeći tjedan, idući mjesec
Nova godina, novo desetljeće
Zbog kojih osjećam teret u srcu i led u žilama.
Razmišljam o budućnosti i vidim samo maglu
I bojim se da je iza nje samo mrak.
Onda si mislim, možda je magla ipak zastor
Koji samo moram povući
Pa možda, ipak, otkrijem svjetlo.
Ali nemam snage za to.
Neizbježno, a neshvatljivo.
Kako da ostanem, kad svi drugi idu?
Kako da se borim protiv kazaljke sata?
Ostaje mi samo, korak po korak
Prema magli.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.