Vanda Petanjek | tetovaža

I.
šuti drvena u grudnom košu broda
godinu je dana rasprostrta u najtanjem dijelu sebe
oko nje
okrugli brodski prozori
po njenim leđima grbave modričaste miogeloze
uspornici za moje prste

Vanda Petanjek | isabelle hupert

I.
zavidiš mi na jutarnjim šetnjama
u zraku se rađaju avioni i kiše
na grad ne pada ni krilo ni kap
ležim u hotelu u kojem je odsjela isabelle hupert
možemo se praviti da ti ona piše
jer svaka naša riječ je pristanište
i sve što ti govorim toliko je gusto
u predvorju hotela vidjela sam klavir
izašla sam iz sebe i skinula se
bila sam samo jedno veliko tijelo
osjećam grane iz mene rastu
dok ubadam čep u grlo
razmišljam kako sam građom silno nalik boci
grune mi voda u oči i kažem isabelle
samoća je uvijek samohrana
možeš sve što poželiš kao žene kapetana usidrene na obali
dok brod ostavlja dimne niti za sobom
plešu
ljudi
tako širok grad
tako usko ime za poraz

Vanda Petanjek | dobro hvala na pitanju

izvrće zemlju pred vratima kuće
i sadi vrapce u zelene tegle na stubama
zemlja je živa
davi je zgrčenim prstima
uranja u nju rođendansku slamku
zelenu plastiku
transfuziju za crljenicu
sjedi i vrapce sadi
da joj izrastu u galebove
a ja gledam u razrovane tegle pred vratima
i pitam je kako je

Vanda Petanjek | mjesečar

jutros sam je našao kako spava u ormaru
birao sam odjeću za posao
a onda sam joj onesviještenoj pod kolonom vješalica
kliznim vratima dodirnuo prste
i kao da je ušla u natkriveno gnijezdo
legla je u taj brlog pun moje sintetike
i zaspala bez jastuka i deke
možda je sanjala da je na travi
izgleda da se glavom provukla kroz košulje
u kosi još ima elektriciteta
i drugog posla sad nemam nego da je gledam skvrčenu

Vanda Petanjek | fitoterapija

stavio sam pred nju vrijeme koje nam je preostalo
žvačem joj minutu
sporo
ulazi mi usnama u kosu kao da pije temperaturu
čini mi se da me uvukla u sondu
sunce joj se cijedi uz glatku kožu
penjem joj ruke na čelo
sve je oko nje tako ljekovito
htio sam joj reći okupaj me