‘Proljeća koja odlaze’ autora Imer Topanica, Littera, 2025
Od Rane do Nade: priča o Traumama i Oporavku u “Proljećima koja odlaze”
Silovanje, kao čin nasilja, osim neposrednog utjecaja, ima dugotrajne i duboke posljedice za žrtve i društva koja dožive ovaj zločin. Kroz dva glavna lika, Mejremu i Petru, autor otvara prozor kroz koji se prikazuju životi pojedinaca pogođenih seksualnim nasiljem tokom i nakon ratnih perioda. Dvije narativne linije, jedna iz perspektive žrtve, a druga iz ugla istraživačice koja traži pravdu, predstavljaju jedan od najsnažnijih aspekata romana, omogućujući čitaocu da dublje razumije složenost i dubinu traume, kao i proces oporavka.
Topanica, kroz lik hrvatske istražiteljice, obrađuje potragu za pravdom i istinom ne samo kao pravni postupak, već i kao duhovni i moralni čin. Ovaj aspekt je ključan u romanu, jer Petra žrtvama pruža mogućnost da se suoče s prošlošću i da traže ne samo kažnjavanje počinitelja, već i priznanje i poštovanje njihove boli. Potraga za pravdom, onako kako je prikazana u ovom djelu, predstavlja sveti čin, posvećenost koja nadilazi pravne norme i formalna suđenja, kulminirajući u humanizmu i moralu.
Autor obrađuje psihološki i društveni oporavak nakon nasilja, ostavljajući da se podrazumijeva da je taj proces dug, težak i ispunjen izazovima. Nastojanje da se stvori podrška za žrtve predstavlja podtemu za sebe. Oporavak nije povezan isključivo sa uspostavom pravde, već i sa potrebom za emocionalnom, psihološkom i društvenom podrškom. U tom kontekstu, lik Petre kao istražiteljice i podržavateljice postaje simbol nade i mogućnosti za iscjeljenje – šansa da se napusti bolna prošlost i izgradi zdravija budućnost.
