Iskorjenjivanje nevinosti i ubojstvo Vukovara
Tanja Belobrajdić, Crni kaput, Gradska knjižnica Vukovar, Vukovar, 2015.
Romaneskni prvijenac vukovarske spisateljice Tanje Belobrajdić, naslovljen simboličnom sintagmatskom konstrukcijom „Crni kaput“ u suvremenom hrvatskom romanu nastavlja obrađivati problematiku ratnih stradanja u Hrvatskoj početkom devedesetih. Na stotinu sedamdeset i pet stranica pripovjedački glas hrvatskog branitelja i mučenika isprepliće fabularnu liniju djetinjstva, mladosti te ratne sadašnjosti - pojavne zbilje rata koja mijenja čovjeka u svim ljudskim sferama iz temelja; dakle, u tekstu je prisutna homodijegetička analepsa s iterativnim pripovijedanjem.
Na početku romana upoznajemo Antu koji pripovijeda o djetinjstvu, priziva i vješto oslikava obitelj što ju čine otac, baka i djed u zaseoku nazvanim Đavolaš, blizu Vinkovaca. Konstrukcijska linija teksta „Crnog kaputa“ prikazuje neraskidiva prijateljstava iz djetinjstva, prve i vječne ljubavi, gotovo lirski opis nevinosti i bezbrižnosti muške i ženske mladosti, odrastanje i sazrijevanje s ponekim obiteljskim nesuglasicama. Ista se linija beskrupulozno prekida namjernim pripovjednim šokom – ubačajem granate Rata s velikim R koja u motivskim temeljima trese tijelo teksta i otvara ga pripovjedačevoj, ratom zagađenoj teškoj sadašnjosti. U ratu dragovoljno sudjeluju Ante, Đuro (nadimkom Rus), Dinko, Cendro i Švabo – posebni u karakterizaciji i psihologizaciji, tekstu i pripovjedaču potrebni te vrijedni za razvoj fabule.