Nedavne rasprave bez konkretnih smjernica, kvalitetnih prijedloga nadležnog ministarstva (ili ministarstava), a kamoli konačnog rješenja, koje se odnose na nedavne loše rezultate vezane uz esej iz hrvatskog jezika na državnoj maturi, potaknule su me na promišljanje o struci u širem smislu kojom se bavim već punih 25 godina.
Naime, ja sam lektorica.
Ima li smisla uopće promišljati o poslu kojim se bavite ako se ne nazire neka bolja mogućnost u koju biste mogli uskočiti?
Ovako na prvu rekla bih da nema, ali nešto me ipak tjera da napišem o tome koju riječ.