Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Tamara Bilankov. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Tamara Bilankov. Prikaži sve postove

utorak, 2. kolovoza 2022.

Željko Bilankov | Uvijek dama

 




Gomila ljudi u gradu,
trgovi, kalete pune,
a ona korača sama,
pločama kao da klizi.

Šešir, naočale i šarm

krase tu nježnu ženu,

tijelo uzdahe mami,

smješak joj prkosi brizi.


Pratim je očaran njome,

divim se istinskoj dami,

takva je oduvijek bila,

jer to se naprosto vidi.


Zato sam kazao sebi,

priđi joj, ljubav izjavi

i vjeruj da će ti reći:

„Budi uz mene, ne idi!“


srijeda, 10. studenoga 2021.

Tamara Bilankov | Ljeto 97.



To ljeto 97' bilo je toliko ljepljivo i sparno da sam se na kraju pristala poljubiti sa jednim dečkom koji mi se uopće nije sviđao kako bih raspoloženje vremena konzistentno produžila i na svoju usnu šupljinu. Zašto sam to tako napravila, ne znam, samo se sjećam kako sam samoj sebi bila zanimljiva odlučujući se ići kontra vlastitih nagona, u kontra smjeru njegovog jezika. Činilo mi se kako ostale životne misli ne razaznajem od vrućine koja se oko mene stiskala kao nabrekli mjehur. Boje su kričale, a crne i bijele nijanse prekrile su se prašinom. Za obiteljskim ručkom šutjelo se na stolicama klizavim od znoja. Naši međusobni pogledi bili su ko ulje na vatri pa smo svi radije tvrdo gledali u stol. Tata je bio tamnih, a mama plavih očiju. Kapali smo po podu i klizili kroz zrak. Češkali smo ranice nastale od komaraca i čekali jesen da nas obveze nužno razdvoje. Kada je došao listopad osjećala sam se dobro i odraslo te istovremeno slabo i dječje. Sa kišnim jesenskim oblacima u meni su narasle neke nove riječi koje su se ispod kože trzale poput snažnog išijasa. Negdje u podnožju leđa i na jagodicama prstiju osjećala sam kako se moj životni smisao isprepleće s nepoznatim strahom. 

srijeda, 3. studenoga 2021.

Tamara Bilankov | 39 mjeseci pa idući dan



Gospođa Emily trudna je već nekih 17 mjeseci. Trbuh joj je uistinu ogroman, zaokružen i problematičan za kretanje. Njezin suprug Jack naručio joj je s najboljih web trgovina svu potrebnu opremu za kretanje, držač trbuha, držač kralježnice, a iskoristio je i ponuđene povoljnosti te naručio odmah i držač trudnog vrata, ukoliko bude trebao. Vrat se mehanički podržava, tek ako žena uđe u 23. mjesec trudnoće, ali ovo je bila jedinstvena prilika. Emily je nažalost iskoristila sve mogućnosti bolovanja (devet mjeseci plaćenog čuvanja trudnoće, tri mjeseca neplaćenog čuvanja trudnoće i gotovo sedam mjeseci čuvanja trudnoće koje se državi plaća po dvostrukoj cijeni vlastite prosječne plaće) pa se prošli tjedan morala vratiti na posao. Nadala se kako će i ona roditi svoje dijete kao nju njezina majka, prava sretnica, nakon otprilike 10 mjeseci trudnoće, ali to se, naravno, nije dogodilo. Mislim, Emily je ovako trudnu situaciju s neke strane i očekivala, ipak je svjesna kako je njezina majka zbog svoje 10-mjesečne trudnoće bila čak i medijska zanimljivost, ali s druge strane se nadala kako će možda kod nje presuditi ona stara biološka (danas potpuno sluđena) genetika – ipak, nije. To je tako nekad bilo, gotovo su sve žene rađale otprilike nakon devet mjeseci.