Gospođa Emily trudna je već nekih 17 mjeseci. Trbuh joj je uistinu ogroman, zaokružen i problematičan za kretanje. Njezin suprug Jack naručio joj je s najboljih web trgovina svu potrebnu opremu za kretanje, držač trbuha, držač kralježnice, a iskoristio je i ponuđene povoljnosti te naručio odmah i držač trudnog vrata, ukoliko bude trebao. Vrat se mehanički podržava, tek ako žena uđe u 23. mjesec trudnoće, ali ovo je bila jedinstvena prilika. Emily je nažalost iskoristila sve mogućnosti bolovanja (devet mjeseci plaćenog čuvanja trudnoće, tri mjeseca neplaćenog čuvanja trudnoće i gotovo sedam mjeseci čuvanja trudnoće koje se državi plaća po dvostrukoj cijeni vlastite prosječne plaće) pa se prošli tjedan morala vratiti na posao. Nadala se kako će i ona roditi svoje dijete kao nju njezina majka, prava sretnica, nakon otprilike 10 mjeseci trudnoće, ali to se, naravno, nije dogodilo. Mislim, Emily je ovako trudnu situaciju s neke strane i očekivala, ipak je svjesna kako je njezina majka zbog svoje 10-mjesečne trudnoće bila čak i medijska zanimljivost, ali s druge strane se nadala kako će možda kod nje presuditi ona stara biološka (danas potpuno sluđena) genetika – ipak, nije. To je tako nekad bilo, gotovo su sve žene rađale otprilike nakon devet mjeseci.