Sofija Živković | Voyage, voyage

U kafeu u kraju krcato je putnicima,
Sve stalno izmiče našoj samonekontroli,
i postajemo statue kojima se menja boja očiju,
a stari vodič kroz Luvr pohaban je od kretanja muzejom,
Onda kada ne priznaješ, samo poništavaš
Oluju u sobi, onu iskonsku oluju,

Sofija Živković | Koliko je sati?

Na ovim ulicama časovnici
Ne otkucavaju pravo vreme,
Ležiš i u izgužvanoj postelji, sa izgužvanim telom,
Čekaš a napolju godišnja doba se ne razaznaju,
Ne mogu da objasnim kakva peščana oluja može da izbije samo sa
Određene boje odeće, neočekivano, kakav obrt sveta, nemoguće,

Sofija Živković | Rađanje nove ulice

Opet je košmarno, opet sanjam požare
Na vodi, gorenje nesagorive kože, truljenje germanske puti, sanjam sve prošlosti koje imam, uvučene u sobe za poslugu,
I staklena vrata, dakako staklena vrata,
Salonske ljubavi ostale samo u nenaštimovanim klavirima,
Za koje nemam partiture, koje nagađam, i koračamo tako,
Posle zabave,
Pokušavam da nađem put,

Siniša Matasović | Kafa u pet

Sofija Živković
KAFA U PET,
(apokrifna geografija)

 Testiranje budnosti

Čitajući poeziju Sofije Živković ne možemo se oteti dojmu da smo u ruke uzeli djelo nadahnute, inspirativne autorice otvorene prema životu i širokom radijusu njegovih sastavnih aspekata. Čitatelj će već nakon prvog, letimičnog prelistavanja knjige, sve ako i nije upoznat s detaljima iz autoričine biografije, ustanoviti da se radi o obrazovanoj i načitanoj osobi mlađe generacije pomalo nemirnog, znatiželjnog, a u određenim situacijama čak i provokativno nastrojenog duha neoptrećenog teškim temama koje ga okružuju (dnevno-politička previranja). Upravo ta stanovita provokativnost, neopterećenost suvišnim i zaigranost daju ovoj zbirci njezin specifičan šarm. Indicije nabrojanoga lako je naslutiti u samom podnaslovu zbirke 'apokrifna geografija'. Kao da nam autorica njime želi poručiti: ''Očekujte neočekivano i zadržite potpunu budnost dok čitate moje stihove, inače ću vas, figurativno rečeno, preveslati. U krajnjoj liniji, čitajte dvaput, tako vam je sigurnije.'' Također, Sofijina poezija nesumnjivo pripada recentnoj, suvremenoj književnoj sceni. Osvrnemo li se pritom nakratko i na aktualne poetske tokove u Hrvatskoj, doći ćemo do vrlo jasnog zaključka kako je ovaj vid poezije i kod nas redovito prepoznat i nagrađivan, primjerice na natječajima kao što su Nagrada Goran za mlade pjesnike ili u sklopu natječaja Na vrh jezika.

Sofija Živković

Autor fotografije: Jelena Balać

Sofija Živković (1985), diplomirala je na Grupi za srpski jezik i književnost sa opštom lingvistikom na Filološkom fakultetu u Beogradu, prethodno završivši klasično odeljenje (starogrčki i latinski) Filološke gimnazije. Školovala se u Kragujevcu, Vojvodini i Beogradu, mešavina sredina na koju je posebno ponosna.

Prvu knjigu poezije ’’Sobe (jezičke vežbe)’’ objavila 2005, u Matici srpskoj, ediciji Prva knjiga, pod pseudonimom Danica Dobrovsky i ušla u najuži izbor za Brankovu nagradu. Druga knjiga poezije ’’Kafa u pet (apokrifna geografija)’’ izašla je kod beogradskog izdavača Balkanski književni glasnik,  a tokom dvomesečnog boravka u Beču, dovršila je i svoju treću knjigu, pod nazivom ’’Leser Uri je čekao (lirska biografija)’’, čiji delovi su izašli u književnoj periodici (Književni magazin, Kvartal, Književnost uživo). Knjiga zapisa – lirskih refleksije na istoriju Beograda, pod nazivom ’’Dopisnice iz starog kraja’’, izaći će do kraja 2016. Njen nacrt za roman bio među finalistima na konkursu NIN-ove stipendije 2015, a naziv romana je ’’Blizu Bajlonove pijace’’; četiri poglavlja iz romana objavljena su u novosadskim Poljima i pančevačkim Sveskama.