Za one koji Vas manje znaju, a sve je manji broj takvih, kako bi u par rečenica predstavili se i rekli, tko je Sandra Bagarić?
U Zenici sam završila Osnovnu školu te smo preselili u Sarajevo gdje upisujem Gimnaziju i Srednju muzičku školu flaute i paralelno solo-pjevanja. Svaki dan je bio pun pjesme, harmonije kontrapunkta, otkrivam ljepote Sarajeva, sarajevske raje, učim, uživam u učenju, postajem začarana umjetnošću i njenom moći, počinjem sanjati san koji i danas živim... Prije par godina imala sam koncert u Zeničkom pozorištu. Za Zenicu me veže prekrasno i sigurno djetinjstvo. Moji roditelji imaju u Busovači vikendicu gdje se okupljamo na roštiljima i uživamo u prekrasnoj prirodi, šumi, potocima… bosanska pastorala je neopisivo lijepa, naročito u proljeće kad sve probehara…
Zavičaj je nešto u što je zavita duša – napisah., Koliko je bosanske duše u Vama?
Divna je to zemlja, puna talentiranih ljudi, prekrasne pastoralne prirode, zemlja u kojoj stoluju tri Boga, bogata kulturom i tradicijom, obdarena nesalomljivim duhom, zemlja mojih djedova u kojoj žive moji roditelji i sestra sa svojom obitelji, zemlja u kojoj sam provela divno i bezbrižno djetinjstvo čiji duh pronosim gdje god da svijetom koračam i citirati ću našeg velikog pjesnika Enesa Kiševića – "Zemlja je svuda zemlja, a ako se po zemlji sudi, možda će i ljudi svuda biti ljudi."
Što Vas je privuklo operi?
Igra, gluma, kostimi, prekrasne melodije… divno je biti svako malo, netko drugi, a opet biti svoj… Svi mi u sebi nosimo puno likova... ja sam operetni tip, ali moj alter ego je sakralna glazba. U opereti izravno komuniciram s publikom živim tekstom glazbe i ritmom govora tijela, sve izbacujem „na van“, dok u crkvi imam intimnu ispovijed, pobožno sam skrušena, uživam u prirodnoj akustici crkvenih prostora ta sam u promišljanjima sakralnih tekstova i propitkivanja naše prolaznosti. Da se ponovo rodim, izabrala bih isti životni poziv.
Srednje muzičko obrazovanje stekli ste u Zenici i Sarajevu, a potom se zaputili u Zagreb gdje završavate Muzičku akademiju Sveučilišta u klasi sopranistice prof. Ljiljane Molnar-Talajić. I ona je ako ne griješim podcrtana s BiH., Što iz tog vremena nosite u sebi kao uspomenu koja se ne da zaboraviti?
Moja profesorica na akademiji Ljiljana Molnar – Talajić odškrinula mi je vrata sobe br. 13 u kojoj sam provela najljepše trenutke svoje mladosti, učenja, umjetničkih potraga u društvu velikog pedagoga, svjetske primadone, naše druženje je preraslo u veliko prijateljstvo, obostrano povjerenje, i danas se sjetim svih njenih savjeta i nesebično mi je otkrila mnoge pjevačke tajne.
Danas sam se okušala u svim scenskim formama, koketirala s mnogim žanrovima, pomicala svoje granice, od opere, operete, mjuzikla, dramskih uloga, žirija do TV sapunica, voditeljstva, zaštitnih lica raznih brendova, sve sam to radila s velikim veseljem i odgovornošću te me sve to izgradilo u svestranu umjetnicu koja je imala hrabrosti odškrinuti mnoga vrata te doći do simpatija publike, gledatelja, slušatelja.
Imala sam ogromnu sreću, startala sam s glavnom ulogom u opereti „Madam Troubadour“ te već 30 godina igram glavne uloge. Moja intuicija je znala prepoznati medijski atraktivne angažmane, ali velikim svojim uspjehom smatram i angažmane koje sam odbila...
Ja sam Sylva, kneginja čardaša! Kalman mi je oduvijek bio omiljen skladatelj, uloge strastvene, temperamentne, ranjive, melodramatične, koketne i kapriciozne, hrabre, žene koje su u ono doba pomjerale granice, zanosnim melodijama dolazile do srca slušatelja, pomalo kitnjaste, ali nikada banalne, moćne i bogate partiture, dramaturške dubine, unatoč šlagerskoj dopadljivosti to je briljantan duboko emotivan notni zapis, paleta likova sjajnih kontrapunkta, čardaši, valceri i naravno Happy End.
Igrala sam Anu Šafranek u mjuziklu „Tko pjeva, zlo ne misli“, preko stotinjak predstava... Petrunjelu u „Dundo Maroje, Brigitte u mjuziklu „Byron“... Primarno sam u mom matičnom Kazalištu „Komedija“ držala operetni repertoar. Vlado Štefančić pomno je razmišljao o mom scenskom odrastanju. Ponudivši mi ulogu Nine Filipovne u mjuziklu Jalta, Jalta, moj prvi odgovor je bio negativan jer sam tu ulogu uvijek vezivala uz karizmatičnu interpretaciju Sande Langerholz i iskreno, prepala sam se usporedbi... nakon par razgovora s Vladom, ohrabrio me, danas sam mu beskrajno zahvalna jer sam na toj ulozi jako glumački profitirala te otkrila u sebi još dosta slojevitosti i imala hrabrosti razbiti stereotipe.
Mjuzikl je puno prihvatljivija i modernija muzička forma od opere i operete te mu danas rado pristupaju i izvođači i autori, i upravo zbog svoje „pitkosti“ ima mnogobrojnu publiku. Darko je napisao mjuzikl „Byron“ na libreto Mire Gavrana koji je izveden u Komediji i dobio nagradu Hrvatskog glumišta, a trenutno igram u mjuziklu „Ljepotica i zvijer“ i „Jalti“.
Zapaženi su vaši brojni nastupi širom svijeta kao i nastupi u reklamnim spotovima i kampanjama. Za HTV nastupali ste u muzičkoj emisiji Za srce i dušu. Trenutno ste angažirana u zagrebačkom teatru Komedija, i što još novoga ima a da nije u ovom mom predlošku pitanja?
Koncertom 21. prosinca u mom matičnom Kazalištu Komedija proslaviti ću 30 godina umjetničkog rada. Iako je cijela ova godina u obljetničkom raspoloženju, imala sam tridesetak koncerata od Sarajeva, Crne Gore i Hrvatske, u kazalištu igram u mjuziklima Jalta, Jalta i Ljepotica i zvijer.
Srednje glazbeno obrazovanje stekli ste u Zenici i Sarajevu, a potom je vašu bezbrižnost prekinuo rat. U Zagreb ste došli 1992., kao 18-godišnjakinja, iz ratnog Sarajeva. Kako pamtite, pamtite li rat, ili ga potiskujete u sebi? Kako se nosite s Tim sjećanjem?
U kolovozu 1992. godine cijela obitelj dolazi u Zagreb, ne volim govoriti o tom ratnom razdoblju, preko noći sam odrasla, nisam si mogla dopustiti puno traženja i neodgovornih postupaka mladosti, roditelji su otišli u Njemačku da bi mogli školovati sestru i mene, sigurnost obiteljskog života je poljuljana, gubitak krova nad glavom, neizvjesnost i strah, naglo su ušli u naše živote, trebalo je puno snage skupiti za taj razrušeni mozaik, ja sam našla utjehu u umjetnosti, bijeg u glazbu i riječ gdje se slave humanost, dobrota, ljubav, zajedništvo...