33. Raosovi dani - Nasmijana neba Ivana Raosa - održat će se u subotu, 11. srpnja 2026. u književnikovu rodnom Medovu Docu, gdje će se štovatelji njegova velikog djela okupiti u povodu 39. obljetnice smrti, a bit će uručene i nagrade "Ivan Raos" za najbolju priču/novelu.
Raos je pisao pjesme, priče, romane, drame, eseje, a kako je napisao najviše monodrama u hrvatskoj književnosti, od 2001. do 2011. dodjeljivana je nagrada "Ivan Raos" za najbolji novi monodramski tekst. Nakon 15 godina utihe, ove je godine za 105. Raosov rođendan, u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Imotskom i Udruge građana Medov Dolac, i pod pokroviteljstvom Splitsko-dalmatinske županije, pokrenut novi natječaj za najbolju priču/novelu sa zavičajnim imotskim motivima, na koji je pristigao 21 rad pod šifrom. Stručno je povjerenstvo odlučilo novčano nagraditi te pohvaliti po 3 priče.
Prvu nagradu "Ivan Raos" osvojila je priča "O jednim rabatinkana" Tine Maršić, drugu "Vuk, zmija i muva CC" Augustina Kujundžića, a treću "Boškova murva" Ide Zdilar. Pohvaljene su priče "Poljica i kuća bez krova' Marina Buovca, "Pametno didovo" Ornele Šumelj-Prskalo i "Gdje kamen ostaje" Jasenka Laste.
- Odziv na natječaj bio je iznimno dobar. Povjerenstvo je primilo čak 21 uradak. Kako sam i očekivao, među njima je bilo autora i iz inozemstva: Bosne i Hercegovine, Njemačke, Srbije... U Povjerenstvu za ocjenjivanje bilo je nas šestero: profesora, književnika, publicista. Svi smo podrijetlom vezani za Imotsku krajinu. Radove smo ocjenjivali pojedinačno, a potom one koji su „isplivali” vrednovali ponovno kako bismo dobili redoslijed nagrađenih. Naravno, nitko od nas do samoga kraja nije znao tko su autori. Tako smo suglasno dobili nagrađene i pohvaljene tekstove. Gotovo su svi od njih udovoljili kriterijima natječaja i poslali priče u kojima se osjeća Raosov duh pripovijedanja, ponos i prkos našega čovjeka, vezanost za rodnu zemlju, vjera i tradicija. Tekstovi su jezično, sadržajno i stilski vrlo vrijedni i zanimljivi. Nažalost, nekoliko njih jednako vrijednih, ne uklapa se u formu kratke priče/novele, a što je bio kriterij vrednovanja, već pripadaju diskurzivnom rodu: esejima, memoarima... Razmišljamo o tome da se natječaj raspisuje i sljedećih godina te da se nakon svake treće godine objavi zbornik nagrađenih i pohvaljenih radova. Vjerujem da bi to bila vrlo vrijedna književna izdanja, ali i dokumentaristički zapis jednog vremena koje bi, zahvaljujući upravo ovome Natječaju, ostalo zabilježeno za neke buduće naraštaje – rekao je predsjednik Povjerenstva, profesor i književnik Ivica Šušić.
