Marko Antolčić | Boemština

Tuđ’ u tuđini,

Tuđ’ u svojoj domovini.

Tuđ’, doma nemam,

U mislima živim, drijemam.

Marko Antolčić | Sumnja

 

Slutnja, nevjerica

Istina, svevjerica

Samo strpljenje pokazuje

Samo iskustvo dokazuje

Za to vrijeme svoje karte skriva

Za to vrijeme je iskra živa

Zašto tako mala žar

Može izazvati požar?

Marko Antolčić | Tuga

 

Da se kamen rasprsne

Boja sa zidova da se razlije

Vjetar da zastane.

Da se vanjština u nutrinu uvije

Prizvuk tragom da nestane

I sunce obzor sakrije.

Prikaz tuge na djelu.

Tuga da se razotkrije.

Kad vidi lice svoje na svjetlu.

Marko Antolčić | Mizantropija

Žedno grcanje,

Klaustrofobično koprcanje,

Parazitsko ubijanje domaćina,

Na dekoriranom tanjuru splačina.