Helios neumorno obasipa svojim zrakama malograđansku sredinu ne bi li ipak došlo do promjene, do prosvjetljenja koje nam je potrebno. Ne znam, ne znam, vidjet ćemo…
Gradski ministar mr. sc. Korumpiranić uzdiše umornim i izmučenim licem, na kojem koža samo tako visi. Iz dana u dan sve mu je teže prelaziti deset metara udaljenosti tijekom godišnjeg odmora u kolovozu preko velikog gradskog trga Ludograda iz zgrade gradske vlade sve do Ministarstva rada. Osjeća neponovljivi strah kada bi hodao tim starim rimskim trgom. Boji se da će pasti i da se neće imati za što primiti. Drugi imaju taj isti osjećaj kad se odvaže elastičnim užetom i bez padobrana uz moralnu podršku instruktora bungee jumpinga skočiti sa šezdeset metara visokog mosta diktatora Ludog, inače prvog gradonačelnika Ludograda u bivšem i u nekim sjećanjima omiljenom totalitarnom sustavu.