NK Vlado Gotovac, Sisak, dječji odjel - Promocija zbirke priča | Ljiljana Jelaska: Tople priče za mala srca

 

Ljiljana Jelaska | Glumac

Nisam ja rođena

Da budem glumac.

Umjetnim osmijehom

Da dosegnem vrhunac.

S malo riječi da izreknem laž

Bez grižnje savjesti, riječ da

Poreknem.

Od laži istinu da skrivam,

Bez puno riječi da je se 

Odreknem.

Stoga, što navna sam bila,

Bezbroj puta laž me opekla.

Slijedeći istinu i njezin put,

Ostala sam uvijek kakva sam bila.

Ljiljana Jelaska | Sjeme

Bacila sam sjeme

I palo je na plodno tlo.

Trebala sam te

Kao žedna zemlja.

Postao si moja kiša.

Zar mi još nešto treba?

Ljiljana Jelaska | Sreća

Sretna sam

Jer sam sretna.

Jer znam što je 

Sreća.

Kad se budim

Nasmijana

U sunčana ǰutra.

Kad mogu biti 

Sretna i jesam,

Jer znam koǰa je sreća

Ɓitii sretan.

Ljiljana Jelaska | Zimsko sunce

Zimsko Sunce je

Ugrijaĺo dan.

Izlažem mu lice,

Čvrsto zatvaram oči.

Boje se množe.

Vidim ih kao 

Na kaleidoskopu

Vatromet pršti.

Toplina grije mi jagodice,

Miris zime u

Sunce utkan.

Ljiljana Jelaska | Rastanak

Kroz oblak dima

Nazirem ti lice.

S tobom, a sama,

Gledam te netremice.

Želim pamtiti

Svaku boru i poru,

Nemirne ti oči

Što tjeraju me k bolu.

Sutra ćeš otići

S poljupcem ovlaš.

Ništa neću reći,  

Ionako sve znaš.

Ljiljana Jelaska | Ja u danu

i dan u meni.

Kupam zjenice

u raspuknutom nebu. 

Oblaci okreću lice

Rumenom odsjaja zore,

što Sunce ziba

u mekom krilu.

Stopalima uranjam

u mladu rosu.

Novim koracima

koračam

prema novoj sebi

Ljiljana Jelaska | Flamenco Gitana

Pleši!
Gorućom strunom

raspali plamen u grlu,

nek potekne žitka lava ulicama.

Nek' gore neba Andaluzije!

iz memljivih spilja, iz grobnih tamnica,

vapaji seljaka bez sela,

izgnanih duša.

Pleši!

Za zvjezdano nebo Granade

s kojeg raspolovljen

maurskom sabljom nar se cijedi.

Pleši!

pljesni rukama, zapali lomače,

oči nek budu zbjegovima.

Lupi nogom!

Zaljuljaj temelje Cordobe!

nek Mjesec ti obgrli glatka koljena

umirući na vratu gitare.

kastanjetama isprati konkvistadore Seville.

Sanjat će tvoje kose neomirisane,

osvajajući svjetove nove.Pleši, Gitana!

za krvava neba Andaluzije

iskrsnule iz vatre tvoje haljine.

Ljiljana Jelaska | Dug

Duguješ mi

svaku riječ

što si mi imao

Za reć'.

Svaki 

Stih koji

nisam napisala, 

Svaki ushit

koji  sam pokopala.

Osmijeh zaleđen

na usnama

Život zapisan  u snovima

Tomislav Beronić | Sonja Smolec i Ljiljana Jelaska: Moja polovica Mjeseca

Moji vršnjaci sjetit će šoka kojega su svojedobno, tamo negdje početkom osamdesetih, izazvali film i knjiga „Mi djeca s Kolodvora Zoo“. Tada otvorena tema prisutnosti droge među djecom u pubertetu, zajedno sa svim posljedicama i strahotama koje nose, bila je snažan impuls u podizanju svijesti društva u suočavanju s tim rastućim problemom. Naravno, od tada, kad bijah i ja „teen“, prošlo je puno vremena. Nikad više nisam doživio taj osjećaj tempiranja teme i trenutka. Sve do danas...

„Moja polovica Mjeseca“ je djelo koje su napisale su dvije koautorice – Sonja Smolec i Ljiljana Jelaska na originalan i vrlo neuobičajen način. Tema je slojevita jednako kao i suvremeno društvo: rastrgana obitelj, život u virtualnom svijetu i trgovina ljudima, poglavito djecom, u kombinaciji s već pomalo tradicionalnim problemima autoriteta u užoj i široj obitelji i izazovima što ih društvo postavlja pred djecu koja tek postaju ljudi.

Teška tema, na prvi pogled, zar ne? Odgovor je – NE – kada je obrade Sonja i Ljiljana. Knjiga je vrlo, vrlo čitka. Stil je upravo po mjeri suvremenog čitatelja. Dinamičan. Stvaran. To je nešto s čime se možemo lako identificirati. Barem u nekom od likova.

Odlična je "igra" različitih naratora, što je jako rijetko naći u književnosti uopće. Pojedina poglavlja, prepričavaju različiti likovi u prvom licu jednine. Takav pristup naraciji daje čitatelju pogled na otvorene probleme iz različitih kutova. Svatko proživljava problem koji ga se direktno tiče i ne vidi probleme koji pogađaju druge. Krajnje subjektivno. Ali, zar nismo svi takvi? Čitatelj, naravno, pritom slaže potpunu sliku. Kao puzzle.

Iskreno vjerujem da bi „Moja polovica Mjeseca“ snažno odjeknula na globalnoj razini kada bi netko učinio isto što i David Bowie s „Djecom s Kolodvora Zoo“ – potaknuo snimanje filma. Poruka koju Sonja i Ljiljana šalju „Mojom polovicom Mjeseca“ vrijedna je takvog napora.

Stoga - pročitajte ovu knjigu. Kupite je, posudite, snađite se kako znate – ali je svakako pročitajte. I preporučite je dalje.

Moja polovica Mjeseca - novi roman za mlade

Velikogorička književnica Sonja Smolec ovih dana objavila je knjigu na kojoj je radila zajedno s književnicom Ljiljanom Jelaskom iz Petrinje, izmeđuostalog dobitnicom nagrade Albatros 2013. Dvije autorice koje iza sebe već imaju romane za mlade napisale su roman socijalne tematike o životu u disfunkcionalnoj obitelji, opasnostima i prednostima moderne tehnologije i društvenih mreža koji je posvećen mladima.

Knjiga je izašla u nakladi Boković iz Splita, a nosi naziv „Moja polovica Mjeseca“ i uskoro će se naći na policama knjižara i knjižnica. Autorice se zahvaljuju djelatniku Kriminalističke policije Sisačko-moslavačke županije Zlatku Zebiću i dr. med. Suzani Fabijanić, spec. školske medicine, Odjel za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti pri Zavodu za javno zdravlje Sisačko-moslavačke županije koji su im pomogli u stvaranju ovog novog djela.

A ako vas zanima o čemu je riječ, pročitajte sinopsis knjige:

Sonja Smolec | Ljiljana Jelaska: Cimbuli-cumbuli

Mala vještičica (da baš tako, ovo je dvostruka umanjenica, odnosno pleonazam s namjerom), uvući će se u srca malih čitatelja i onih koji još uvijek ne znaju čitati pa će to za njih učiniti njihovi roditelji, djedovi bake, starija braća i sestre...

Izuzetan dvojac Jelaska – Dukić, napravio je pravo malo čudo-knjigu. Simpatične ilustracije prate radnju knjige koja je sve samo ne uobičajena, dosadna, jednolika.

Što to ima u svijetu vještica? Je li cam ikad palo na pamet da bi se jedna vještica mogla suprotstaviti svom klanu i biti iz njega istjerana? Upravo to se desilo maloj vještičici Dobri... No, hajde da vam napokon objasnim zašto ju tako dvostruko umanjujem. Jednostavno zato jer ona zaista i je mala. Osim toga, zna letjeti. Nemojte se sada samo javiti s onim „Naravno da leti, vjerojatno leti na metli...“ E, pa... – nije tako. Ona poput Zvončice iz Petra Pana leprša uokolo, prema potrebi mijenja mjesto gdje se nalazi, a pritom pomaže i svojim novim prijateljima. Kako? To je barem jasno.

Ljiljana Jelaska, Iva Dukić | Cimbuli-cumbuli

Vještica Dobra, pauk Dobroslav, puž Brzimir, žaba Marta, gušter Gujo i dječak Jan glavni su likovi
ove male-velike avanture.

Vještica Dobra bila je protjerana iz vještičjeg svijeta jer je bila – dobra. Od tada živi u šumi i pomaže životinjama u nevolji. Tako je jednog dana srela pauka Dobroslava kojem je bila ozlijeđena noga. Uz Brzimirovu pomoć, koji joj je ustupio tri kapi znoja, pripremila je svoj čarobni Cimbuli-cumbuli napitak i izliječila mu nožicu. Vesela družina kreće na put, u potrazi za mjestom gdje bi Dobroslav mogao na miru plesti svoje mreže. Putem sreću žabu Martu koja želi imati predivan glas, a ne nepodnošljivi kreket od kojeg bježe sve ptice.

I dok si rekao “Cimbuli”, Dobra joj je ispunila želju. Na svom putu upoznali su i guštera Guju koji je ostao bez repa, a približava se natjecanje u najljepšim gušterskim repovima. I premda se životinjice boje ljudi, u svojoj avanturi susreću dječaka Jana i njegove roditelje koji ih ugoste u svojoj vikendici i nekima od njih pruže novi dom. Opet zahvaljujući Dobri i njezinom čarobnom napitku, Guji je narastao novi rep. Osvojio bi on i prvo mjesto da nije upoznao zanosnu guštericu i prepustio joj pobjedu.

Ljiljana Jelaska | Gušter

Odijelo nosim
modernog kroja.
Zelena je moja...
omiljena boja.
Kratke su mi noge,
a dug mi je rep,
nije da sam sebe hvalim,
al' baš sam si lijep!
To što imam ja,
nema baš životinja svaka:
kralježnicu iz 140 kralježaka!
Koža mi je hrapava i čvrsta,
zaštićena ja sam vrsta.
Kao svaki gmaz
liježem se iz jaja
i ne mogu živjeti
bez Sunčevog sjaja.
No jedno me pitanje
ne prestaje bosti:
zbog čega ja tjeram strah
ljudima u kosti?

Sonja Smolec | Ljiljana Jelaska: Leti, leti

Leti, leti je prekrasna knjiga za mlade, koju bih slobodno nazvala mozaikom odrastanja. Kroz male bilješke koje podsjećaju na dnevnički zapis, upoznajemo djevojčicu Emu i njenu obitelj. Sve te sličice, odnosno priče ispričane su iz perspektive djeteta, i pisane tako kao da ih je pisala Ema, na onaj naivan i radoznao način kako to znaju samo djeca i mladi. Istovremeno su tople, osvajaju, izazivaju smiješak ali i tjeraju na razmišljanje. 

Autorica, Ljiljana Jelaska, je kroz ovaj način pisanja u potpunosti pronašla sebe, i svima koji znaju ponešto o dječjoj psihologiji, bit će jasno da je priče pisala ne samo kao vrstan pisac već kao i dobar poznavatelj djece.

Biti pisac je lijep ali rudarski posao, a pisati o djeci i za djecu još je teže. Priče i romani kakve su čitale generacije djece prije pedeset, trideset, pa i manje godina, nisu više jednake onima koje danas djeca žele čitati. U trendovskoj utrci knjiga koje su u posljednje vrijeme preplavile svjetsko tržište, ovakva knjiga pravi je biser. To ne znači da sve one druge treba zanemariti. Naprotiv. Čitanje oplemenjuje, a čitanje dobre knjige to čini još i više.

Pa iako generacije odrastaju, mijenjaju se, dolaze nove i opet nove, svima njima uvijek ostaje nešto zajedničko. Želja za pripadanjem, za prihvaćanjem njih koji se svakodnevno mijenjaju. Djeca, kao i svi ostali koji to više nisu, žele ljubav. Neki to lakše postižu, neki teže, ovisi o tome koliko su i roditelji uspjeli odrasti uz svoju djecu. Koliko su i sami spremni mijenjati se. Iz tog razloga preporučila bih da ovu knjigu ne čitaju samo djeca i mladi već i njihovi roditelji, jer u današnje vrijeme kad smo svi podređeni žurbi koju nameće tempo života, ili smišljamo kako preživjeti, na žalost, mnogi roditelji zaboravljaju da sve što oni proživljavaju, jednako tako proživljavaju i njihova djeca. I da će im se ono što sada daju svojoj djeci, ne mislim na materijalno, vratiti na jednak način. Kroz ovu knjigu pružit će im se prilika da i vlastitu djeci vide i dožive iz jedne drugačije perspektive. Nekima, možda da se sjete sebe dok su i sami bili u tim godinama. Najveća pogreška mnogih roditelja je govoriti djeci A kad sam ja bio u tvojim godinama... Vremena se mijenjaju, sve se mijenja, cijela nametnuta nam psihologija društva je takva da se moramo prilagođavati i mjesta za usporedbu više nema. Bit ću slobodna i ovdje dodati svoju izreku, Djeca će te pamtiti onakvog kakav si bio, a ne onakvog kakvog želiš da te pamte.

No, da se vratim pričama. Ovo je priča o Emi, a mogla je to biti i bilo koja druga djevojčica, neko drugo ime. Bilo koja od onih koja sjedi negdje među nama. Djevojčica iz razreda, škole, susjednog stana ili dvorišta. Sve priče su povezane finom niti svakodnevnih obiteljskih događanja, onih malih nesuglasica do kojih dolazi među braćom i između roditelja i djece, jer, na kraju krajeva, nitko nije savršen, Svi mi ponekad imamo bolje ili lošije dane.

Priče izuzetno dobro obuhvaćaju različite teme kao što su prve ljubavi, moda, škola, život u obitelji, prva iskušenja – cigarete i alkohol te njihove loše posljedice, fizičko uspoređivanje s vršnjacima ili modnim ikonama, želja da se bude bolji, i napokon, sazrijevanje. Ljiljana Jelaska je na izuzetan način prikazala kako djetinjstvo, odrastanje i sazrijevanje može biti više ili manje bolno, ovisno o onima koji djeci moraju pomoći na njihovom putu prema odraslosti.

Priče su poučne ali se ne nameću, lepršave su, što im daje posebnu kvalitetu i šarm. Sve je, često, protkano finim humorom da će čitatelji sigurno uživati. Ja jesam. Sve su priče toliko životne da čak i sada, kao odrasla osoba, u svakoj od njih mogu pronaći sebe.

I sama, kao pisac za djecu, mogu poželjeti da nam Ljiljana uskoro dođe sa još ponekom knjigom za mlade, jer, dokazala je da to može i da to radi veoma kvalitetno.

~ Sonja Smolec, književnica, Velika Gorica, 21.8. 2014. (osvrt objavljen u knjizi)