Kristina Ćurić | Sjedimo i sijedimo

Sama pričam sa sobom
Sama sebi šaljem poruke
Sama si stavljam ruke na obraze
Sama sjedim i pijem piće

Pokušala sam pričati s tobom
Pokušala sam ti slati poruke
Pokušala sam ti staviti ruke na obraze
Pokušala sam te pozvati na piće

Maštamo da pričamo jedno s drugim
Maštamo da si šaljemo poruke
Maštamo da jedno drugom diramo obraze
Maštamo da zajedno pijemo piće

Sjedimo sami, blijedimo i mršavimo
Sjedimo i pijemo sa sjetom
Sjedimo i ništa ne poduzimamo
Sjedimo, sijedimo i sjedimo

Kristina Ćurić | Dan žalopojki

Baterije nam je nestalo
Punjače ponijeli nismo
pa smo elektronska krila objesili
i utemeljili dan žalopojki

Kristina Ćurić | A što očekivati od ljudi?

Popucalo nebo bez predrasuda
sluša moje riječi i trudi se razumjeti
a što očekivati od ljudi?
Za njih moja modrica ne postoji
dok i njih jednak kamen ne pogodi

Kristina Ćurić | Vrag miriše na ruže

U tajnom sanduku
rogove i rep skriva
nosi svilena odijela
ili haljine svijetlih boja

Nikada ne pokazuje
svoju ljutnju
Nikada ne pokazuje
svoju mržnju

Kristina Ćurić | Kafić Groblje

On je luđak
uvjeren da je normalan
Sprinta svaki dan
svukuda
Kada mu kažem
da sjedne
odgovara da
vremena nema

Kristina Ćurić | Lica pod kišobranima

Misli boje
gradskog betona
Kišobrani skrivaju
ta zabrinuta lica
Lica koja pogled ne podižu
Lica koja ne primjećuju
žarko zelene krošnje
Lica koja se ne sjećaju
plesa, razbibrige i nebrige
jesu li im hlače  blatne
jesu li im mokre glave
hoće li napuniti džepove
kamenjem ili novcem
Kada bi barem zabrinuta lica
shvatila da neprijatelj nije kiša
Kada bi znali koliko je kiša lijepa
Kada bi shvatili da je ona sada
Kada bi u njoj uživali sada

Kristina Ćurić | Sok, kava i ja

 

Mogla bih ovdje satima sama sjediti
Samo ja, kava i sok
Samo ja, papir, olovka i zrak

Doviđenja filozofi i brbljavci
Doviđenja prijatelji i savjetnici
Ipak samo samoća može  reći
kojim putem dalje trebam ići

Sjediti sama satima ovdje bih mogla
Samo sok, kava i ja
Samo zrak, olovka, papir i ja