Katja Oršulić | Red

lampe su 

u hladnoj ulici poredane, u ravninu kao 

pognute glave ljudi visokih 

kao zgrade. 

poslovi im u vratovima

pa se savijaju, čelične naše lampe. 

pada žuto svjetlo na 

cestu. 

i ispire ju, 

poslije kiše. glave 

odozgo gledaju sve, 

hladna je ulica. 

par ljudi prolazi. 

gledaju sad mene; 

i ja— njih.  ______________________________________ Sav poredak riječi u stihovima, kao i interpunkcija, njezin manjak ili velika i mala slova, su namjerni

Katja Oršulić | S lijepo / S kupljanje

U očima mi sljepoća leži. 

i u prstima, na rubovima, na vršcima

njihovim, sljepoća. 

ja pišem. to radim. 

sljepoća je 

i tamo duboko, gdje su hortenzije 

prestale rasti. plave i ljubičaste, 

kako je zima došla. 

Vid se i u magli, 

gubi. 

vrijeme je zimsko. 

Želim biti srna, 

bambi u šumi, 

samo na jedan dan. 

na jedan dan, 

želim li biti ona koja ne piše? 

koja ima glavu, drugačiju. 

koja nema, glavu drugačiju. 

Kao hobotnica koja se ugnijezdila

u crnom gnijezdu, 

na mene čekaju moji 

(sezonski) osjećaji.

nikako da, 

stavim upitnike, na rečenice 

koje me pitaju

— 

Jesam li izmislila sve što sam ikad napisala 

Lažem (li) si: 

tim riječima pravdu ne dajem, 

i na to sam, kako se to radi 

zimi, 

zaboravila?  __________________________________ Sav poredak riječi u stihovima, kao i interpunkcija, njezin manjak ili velika i mala slova, su namjern