Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Boris Marić. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Boris Marić. Prikaži sve postove

ponedjeljak, 13. veljače 2017.

Boris Marić | Duplo dno


Na moje sjećanje
Pao je snijeg
Nošen glasom slatke smrti
Iz brisanog prostora
Zaraženog slobodom
I nečega jasnijeg
Od trenutka kada sam shvatio
Da moj prijatelj liči na Isusa
I da će ga razapeti
Vlastita djela
Iz kosmičkog ciklusa
U naša tijela
Proviruje bezdan
I crpi život otrovan snom
I samo pjesnik
Vidi šta smjera
I nalazi vječnost
U prolaznom.

utorak, 7. veljače 2017.

Boris Marić | Oneirologija


U noć umotane, iscrpljene greške
Beskorisne leže u nivou glave
Sujetne, i suviše teške
Da se ne nastave
Rađati iz bola
Ni mir žute svijeće
S obližnjeg stola
Ne obasjava ništa do vidljivo
Čovjek spava i sanjari stidljivo
Neku drugu, udobniju prošlost.

utorak, 31. siječnja 2017.

Boris Marić | Pepeo


Balvani razbacani u blatu
Željno čekaju da izgore
Bez jedinstva grana u zanosnom cvatu
Bez snage da ponovo progovore
Glasom miroljubivog nokturna
Vjetar suši guste sokove
Snovi ubiru plodove
Peć je urna.

ponedjeljak, 23. siječnja 2017.

Bois Marić | Gnijezdo


Ništa me ne može utješiti
Kada vidim vrijeme kako hladnokrvno
Teče pored mrtve ptice na putu
Jednom ću se već morati sakriti od stvarnosti
Sakriti sve te ptice u svome kaputu
I hodati gradom kao mesija
Koga niko nije očekivao.

četvrtak, 19. siječnja 2017.

Boris Marić | Blues


Svijet više ne treba
Umnog čovjeka
Uskoro će sjeta
Preplaviti šizofreno društvo
I nebo više neće izdaleka
Posmatrati svoj kraj
U svjetskom okeanu
Izađi napolje
Prije nego što svi ljudi
Shvate da se raj
Nalazi u njihovom dvorištu.

srijeda, 11. siječnja 2017.

Boris Marić | Materija


Ne gubi vrijeme
Emocije su neizbježne
Pusti me da ubijem boga u sebi
Da osjetiš koliko mogu biti nježne
Ruke oslobođene od grijeha
Pusti me da poludim
Da čuješ koliko je svijet postao tih
Da plačemo od smijeha
Kada te probudim
Iz mrtvih.

utorak, 3. siječnja 2017.

Boris Marić | Duh


Suvišno je govoriti
Pušaču o štetnosti cigarete
Jer on poznaje
I njene blagodati
Čovjek je dijete
Krvavih koljena
Ponovo će trčati
Makar to značilo
I umrijeti.

utorak, 27. prosinca 2016.

Boris Marić | Uvod u san


Boris Marić je bosanskohercegovački pisac, rođen 15.11.1981. godine u Brčkom. Piše poeziju i prozu dugi niz godina. Njegova prva knjiga, zbirka pjesama pod nazivom ’Jedan’, objavljena je u januaru 2012. godine u izdanju biblioteke Nova riječ. Druga zbirka pjesama pod nazivom ’Uvod u san’, objavljena je u maju 2016. godine za istog izdavača. Pjesme su mu do sada prevođene na češki, danski, slovenački, makedonski, njemački i engleski jezik, te objavljivane u brojnim štampanim i elektronskim časopisima za književnost i kulturu, među kojima se izdvaja češki časopis Tvar, bosanskohercegovački časopisi Riječ i Naslijeđe, beogradski Beton, inđijski kulturni Kandelabar, zagrebačko Društvo živih pjesnika, crnogorski časopis ARS, makedonski časopis RAST, slovenački Poiesis i drugi. Trenutno piše roman radnog naslova Putnik.


-    Jedan (pjesme), Biblioteka Nova riječ, 2012.
-    Uvod u san (pjesme), Biblioteka Nova riječ, 2016.

 * * *