Smijući se što nisam tamo, bit ću u tisuću gradova
medvjed iz zimskog sna, pokazuje tisuću lica i stotinu lažnih identiteta,
a da ne shvatiš da nisi uvrijeđen
od savršenog glumca, istrošenog prekidom ega oslobođenog uživanja.
Smijati se što me nema, otjerati s pozornice
u zebnji da Juda bude gospodar na posljednjoj večeri,
erodirati ćeš mjesece omamljujući se tamjanom,
kao klerici u crkvi u uzaludnim trenucima čekanja,
s tjeskobom da se žrtvujem publici protuosjetila.
Ali neću biti tamo u čitaonicama,
zatvorene čeljusti, stisnute u mirisu kontrakture.
Neću te dočekati, ministrante, u središtu svjetlosti,
daleko od nostalgije publike koja sluša.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.