Aleksandar Horvat | Tuga svemira

(kad zaplače sv. Lovro)

Tuga,

Zasijana u svjetlosnim godinama

Beskrajnog crnila,

Ponekad zaiskri

Ispunjavajući želje

U tami jutra,

Kad zaplaču pogubljeni sveci.

Usamljeni Perzeid pao je

U moje dvorište

I raspao se u bistre slane kapi.

Stvorila se rosa

Na lišću lovora.