Božica Jelušić | U košulji od slova (Pišući odstupnicu)

 

Događaj važan bez mene. Dobro je tako.

Učim na vlastitoj koži: po znakovima živim.

Valja pritegnuti uzde, ići k cilju polako.

Da ime jednom bez tuge u prisoju posivi.

Neka i ne vide drugi da su te jadi stisli.

Najvažnije je biti po dobroj mjeri ustrojen.

Ti gledaš svoja posla, raščešljavajuć misli.

Sladak je kruh slobode, tvrd i zaslužen znojem.

Sva je mudrost u jednom povlačenju na vrijeme.

Kvintilijana* da čitaš, pa brojiš drugima greške.

O tome KAKO ĆEŠ DALJE, više nemaš dileme:

Kad moćni oktani grme, lijepo se zaputiš pješke.

Samo da pratiš gdje idu čvorci što grožđe kradu.

Pripaziš da ne kidaš paučine po kući.

Pa piješ jutarnju kavu na terasi u hladu;

Ne zaboraviš košulju od slova na se obući!

________________________________________________________________________

*Marko Fabije Kvintilijan: INSTITUTIO ORATORIA /Obrazovanje govornika, oko 95. g. n. e.