posloži moje kosti
i stavi me u muzej
iza staklenoga predgrađa
kao nanovo složenu starinu
pa me promatraj kao davnu prošlost
prošlost u kojoj tisućljećima nema nikog
a što se ostaloga tiče
nisam ti baš za avione
volim više autobuse na kat
nogu na zemlji
i izumrle vrste
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.