Andrea Kovačević | Muzeji

posloži moje kosti

i stavi me u muzej

iza staklenoga predgrađa

kao nanovo složenu starinu 

pa me promatraj kao davnu prošlost

prošlost u kojoj tisućljećima nema nikog

a što se ostaloga tiče

nisam ti baš za avione

volim više autobuse na kat

nogu na zemlji

i izumrle vrste