Poslije više od trideset godina književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić pronašao je dvije svoje „izgubljene“ knjige, dječji roman Iški kralj i knjigu eseja i kritika Disanje i stres, koje su nestale 1991. godine u ratnom vihoru u Bosni i Hercegovini.
Kako je javila Slobodna Dalmacija od 23. ožujka 1992. godine, iz pera novinara Jandre Širinića, četnici su kod Zvornika u Bosni i Hercegovini „zaplijenili kamion s cjelokupnom nakladom tek tiskanog romana za djecu Iški kralj“, o čemu su pisale i neke njemačke novine. Knjiga je tiskana kod izdavačkog poduzeću Veselin Masleša u Sarajevu, u poznatoj biblioteci Lastavica u nakladi od dvije tisuća primjeraka, i od tada se nije znala sudbina ovog djela. Istodobno u sarajevskom Oslobođenju, koje je granatirano tih dana, u plamenu je nestala upravo tiskana knjiga Bilosnićevih eseja i kritika Disanje i stres, koja će se kasnije u ponovljenom izdanju Udruge 3000 godina Za dar (2011.) pojaviti pod naslovom Vrijeme i riječi.
Iški kralj zadnja je tiskana knjiga u izdavačkom poduzeću Veselin Masleša u Sarajevu, tiskana pod brojem 206, čiji je odgovorni urednik Alija Hasagić Dubočanin dok je ilustracije izradio Mihajlo Prica, a kao recenzent se potpisuje književnik Jakov Jurišić, koji je mučki ubijen u razaranju Sarajeva. Nakladnik drugog i izdanja Iškog kralja je izdavačka kuća Laus iz Splita (2001.).
Disanje i stres, knjiga književnih ogleda i zapisa u izdanju Oslobođenja Press, u biblioteci Sinteza, zavedena je pod ISBN brojem 86-319-0246-2, COBISS.BH-ID 2749190, u obimu 204 stranice, i službeno se vodi kao postojeća knjiga. Međutim sačuvanom primjerku ove knjige u bibliotekama i čitaonicama u Bosni i Hercegovini nije se ušlo u trag. Kao što je već rečeno, njezino drugo, izmijenjeno izdanje objavljeno je u Zadru 2011. godine pod naslovom Vrijeme i riječi.
Knjiga Disanje i stres, odnosno Vrijeme i riječi (Zadar, 2011.) esejističko je štivo kakvoga danas u hrvatskoj književnosti gotovo da i nema. Naime, autor prikazuje deset pjesničkih opusa iz hrvatske književnosti 20. stoljeća a da pritom ne zapada ni u kakva periodizacijska, stilistička i ina etiketiranja. Dapače! Njega zanima fenomenologija pjesničke riječi. Poezija kao tajni izraz ljudskoga duha – od kada riječ kao takva postoji. On joj prilazi antropološki odčitavajući simboliku, prostorne koordinate njezina tijela, kulturološki habitus.
Vrlo često Bilosnić svojom profinjenom stilistikom teksta kao da prkosi hladnom znanstveno-analitičkom diskursu. Stoga su njegovi pjesnički portreti doista portreti o pjesnicima ali i pjesnikovi portreti. Ovo drugo ni u kojem slučaju ne umanjuje njihovu stručnu vrijednost. Naime iz svakog eseja je posve zorno da se autor itekako studiozno pripravljao za „portretiranja“ svojih pjesničkih uzora ali i suvremenih kolega, propagirajući u svakoj rečenici slobodu misli kao svoj osobni manifest. Knjiga eseja Vrijeme i riječ svojevrsna je pjesnička slika cijelog 20. stoljeća – slika pjesnika koji su živjeli za riječ i ljubav, koji su cio život prkosili stvarnosti, vjerujući da umjetnost ipak pobjeđuje svako vrijeme.
Otkrivanje Bilosnićevih izdanja nakon gotovo tri desetljeća vjere da su nepovratno uništena tijekom razaranja Bosne i Hercegovine, neobičan je fenomen koji spaja dobrobit svjetski uvezane internetske mreže sa spoznajom da je umjetničko djelo poput dobrog sjemena koje nalazi put prema životu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.