Voljela bih, ali neću Tina sresti šetajući neznanim gradom
Svoj skromni stih ću Mu posvetiti rado
Slušam Njegove pjesme dok u vjetru pire
Gledajući Nebo čežnje grudi se široko šire
Ozarena lica Njegove pjesme čitam
Kroz te oseke i plime često lutam
Dok grebe po duši ozbiljan je i kada se šali
Mrtvom lišću vješto naslika osmijeh mali
Dok meni znatiželjnoj snop jutarnje svjetlosti
Kroz prozor tiho ulazi u sobu
Počašćena sam glasom Tina, slavuja
U pospanim očima prolaznosti On živi, sniva u grobu
Ti, dohvatio i Nebo, pokorio stoljeća
A ja, još se učim dokučiti mirise jeseni i proljeća
I meni na pamet svašta pada
Pjesniče, oprosti, možda Ti se štuca sada
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.