Ivan Karaula | Klima, Zemlja i mi

         

V

Ljudi bi mi bili mnogo draži da su bar malo blaži i da se pravi Bog traži.

Mnogi su ljudi danas toliko naprasiti da ne daju sebe čak ni pozdraviti.

Današnji su ljudi sa dušom malom, jer je jurnjava samo za kapitalom.

Bogova nemamo svetih ni slavnih, imamo samo ubilačkih i komercijalnih.                                                 

Danas uzalud o Bogu brinemo, uzalud zbog toga masovno ginemo.

Nitko nam pravilno ne pokaza kakva je do Boga svemirska staza.

Oko takvih putovanja nije nikoga briga, kako nam izmisli stara knjiga.

Svak se treba okaniti nagađanja svojih, ili Boga ima ili On ne posoji.

Nitko ne može nikakvo saznanje o nebeskom Bogu steći, a svak                                                            

znade ušto će zauvijek leći.

Treba vjerovati u prirodu i nebesa, a ne treba vjerovati u zavoditeljska čudesa.

Ne trebamo se više zamarati oko tih problema, jer po ljudskoj izmišljotini sigurno

na nebesima onakvog Boga nema nema.                                                  

Ako ne postoji onaj Bog nadnaravni, onda su i oni izmišljeni bogovi svi ništavni.

Izmišljene bogove koje god ljudi na nabo lansiraše, ljudi nad njima komandiraše, a

nebeskog Boga ignoriraše.                                               

Prava je nauka oko Boga oprezna i nikad neće potvrditi ono šta ne zna.

I ta vjerska tvdnja prosta, ludo izmisli kako nam zemlja posta.

Ne priznaše da zemlja već milijune ljeta, munjevito leti između planeta .

Iako gotova zemlja oduvijek fijuče, oni joj izmisliše stvoritelja tek jučer. 

Tada oni Boga na nebo uspeše i kasnije ga u svoje vlasništvo oteše.

Ti zemaljski napasnici, postaviše se kao božji zaštitnici.

Nitko nesmje više da ih vrijeđa, jer oni nebeskom Bogu kvazi čuvaju leđa.

Svaki od njih poče da laže, kako su samo oni božije straže.

Odjednom zaprijetiše svima, da nitko nasmije vrijeđati Boga na nebesima

Očito je da te psovke od nas svih, ne vrijeđaju nebeskog Boga nego njih.

Zato oni sve one što protiv pisnu, odma bez upozorenja za vrat stisnu.

Svoju vjeru silom nameću, a takva bi se mogla naći i u smeću.                                           

Zemaljski  Bog znati treba, da prisiljavanje na vjeru ne dolazi s neba.

Nebeski Bog svakog jednako poštuje i grijeh nije tko u njeg ne vjeruje.

Danas nam onaj  grijeh nanosi udare, ako se vjeruje u vjerske poglavare.

Izmišljaju uvijek neka svetiša, a od toga nema nikad ništa.

Ipak zemaljski bogovi na tim svetinjama zarađuju i laganjem svaku vjeru zagađuju.

Zašto se te religije lažno brinu, pa da će tobože mene uspeti na rajsku visinu, a to nam nanosi 

nemilu gorčinu i tko im išta vjeruje tone u tminu. Ja više njima nikad vjerovao ne bi da oni žele dobro dugima više nek sebi. Velika. je šteta što te religije postoje, jer se zbog njih sukobi roje, ljudima nameću izmišljotine svoje, lažno se prave da uz Boga stoje, a ovamo otimajući i milijune broje. 

Nastavlja se...

Ivan Karaula | Klima, Zemlja i mi (4)

 

 IV

Religije kvazi znaju da nas je Bog stvorio od blata, a mi ne znamo od čega je stvoritelj Tata i to je još jedna prazna debata, jer su i religije željne rata.

Sad vidimo šta znači religja, jer svaka laže, otima, tlači, pali i ubija.

I danas neke vjerske vođe narodu palamude, da nije grijeh ubijati ljude.

Odatle imamo i ovdje svašta evo nebeski Bog zemaljskim bogovima svaki zločin oprašta,

pravednik ispašta, a žene moraju jednim okom na svijet viriti ispod plašta.

Kad narod krene protiv toga, optuže ga da je najavio rat protiv Boga.

Nebeski Bože ako te ima, polomi kičme zemaljskim bogovima!

Nitko ih ne može trpiti više, jer nam svaki razum i civilizaciju uništiše.

Oni nam počeše gluposti tresti, šta će tko obući, a šte će tko jesti.

Šta je to u ljudskim tjelesima, pa se toliko rugaju sa narodom i nebesima.

Kad vidimo toliko ludilo i užas, ostaje samo da plačemo na sav glas, jer sa tim se ne traži

nebeski spas. 

Hej vi diktatori koji ste odgovoni ne budite toliko tvrdokorni ne budite preprosti! na zemlji ste samo gosti, prestanite ljude bosti, jer brzo će u zemlju i vaše kosti. Evo doznali smo mnogo toga, kao i da je prazna priča oko Boga. Uzalud čovjek sam sebe pati, on nebeske tajne nikad neće saznati.

Sva ta vjerovanja  samo su nagađanja i luda radovanja.

Znamo da nam i život osim ratova svašta hoće, ali ometaju skupoće.

Toga svega želimo, pa nekuda selimo. Glavom nešto učimo, a radeći i svoja leđa kučimo.

Svud po svijetu kružimo, gospodare služimo.

Diktatori osuđuju, religije nas zaluđuju, narodu dosađuju i bezumlje izgrađuju.

Stalno nižu ratove, svijetu lome vratove, sebi dižu katove, a drugi u rovove blatove.

Sinove u rovove, majke u plač i bolove, suze kvase dolove.

Čim ta bitka nastane, nekom glava odpane, netko je bez stopala, invalidnost ostala.                                              

I u gorskoj vrleti, mnogo glava poleti, Stop divljaci prokleti!                                             

Ah, ti ratni profiteri, gori su nego krvoločne zvijeri.

Hej vi žene dosta je plača, složno rušite zemaljskog Boga i diktatorskog koljača.

Dobro vidite da ti bogovi i sveci, odsjecaju glave vašoj djeci.

I bogovim su ništenja najslađa, sviju nas pogađa, strahota se događa.

Civilizacija propala, patimo od provala. Svud kriminal nemili tužni narod procvili.

Čemu da se divimo, kad u strahu živimo?

Jadne su i naše majke, dok slušaju te krvave laži i luđačke bajke. 

Te plemenite žene ni Bog ih neće nigdje da spomene.

Žene nemaju ni od Boga priznanja, gone ih samo na industrijska rađanja.

Prisiljavaju žene da rađaju, a kasnije im djecu gađaju.

Žene su nam po svuda robinje, a nigdje Bog ni boginje.                                                        

Budite žene složne i brze i sklanjajte bogove koji vas mrze!

Religije se hvale kako im je Bog mnoge poslanike slao, a nikad nikakve žene nije poslati znao, znači da ni on ženama nije prava dao već ih je u crno umotao.

Ah i od takvoga trača, ne manjka nam plača, jer se za tuđim ludilom vječno korača, nitko nas ne jača da se oslobodimo od zaluđivanja i od osvojača.                                               

Nastavlja se...

Ivan Karaula | Klima, Zemlja i mi (2)

 

 II

O nebeski Bože kud sam zašao, kad još nisam idealno društvo nigdje našao, uzalud sam se ponizno ponašao, pa  sam zbog prezira bježeći, onako biblijski nekud odjašao.

Nitko više nema prave orijentacije, pa ljudi bježe i od religije i od familije i od nacije.

Religije nam umjesto spasa oteše slobodu, pa jedni druge i na ulicama potajno u leđa bodu.

Laž je dotle dovela svaku religiju, samo da bi obstale, moraju da ljude biju.

Svakodnevno se nenadno zabija drugima nož u leđa, padaju ljudi ispred vlastitih vrata i vlastitih međa, pa nam još i to nebesa i prirodu vrijeđa. Nenadno se kolje po mraku, kolje se u vlaku, kolje se na sokaku, žrtve padaju na svakom koraku, od čestih  bombadiranja lete i ljudske kosti  po zraku.

Ako nisu dovoljne bombe i noževi za te divljake, onda brzim vozilima ruše i pješake i sa tim se ponose te religije opake. Napadaju se bogomolje i kulturne sale, masovno se i automobili pale, i policajci se žale što političari izmješaše ovolike budale koji ne znaju da se šale, jer nisu nikada druge vjernike  ni priznale. Minirirajući nose novac iz bankomata, probijaju i tuđa vrata, po stanovim urlaju tražeći novca i nakite od zlata. 

Civilizacija se pretvorila u krvoločne divljake, pa cak zbog novca ubijaju i bake. Svi znamo da se religije nikada nisu ni volile, i nikada nisu tobožnjem jednom Bogu zajedno molile, već su sa čestim ratovim mnogo krvi prolile. Zašto te vječne neprijatelje izmješa glava glupa, kad religije nikada nisu znale da žive mirno skupa.

Zašto nam političari izmješaše tolike religijske koljače kojima                                                           

civilacijske osobe više ništa ne znače. Gdje se god nešto veličanstveno slavi, ti lažni pobožnjaci                                                              

tuku vjernike po glavi.

Tko to u te religije još vjerovati može, kad stalno lažu i ubode noževima svakodnevno množe. 

Komu god releligije obećaju dva života u ime Boga, taj zasigurno neće imati nijednoga.

Da se religije uzdaju u vječni život ne bi ga nudile meni i tebi, već bi sigurno i to oteli sebi.

Tko vjeruje drugačije, odma mu smrću prijete, ostaje bez slobode i narod i svako dijete.                                                                  

Svak svoje vjernike naređujuć poče i ljubiti, nemojte vrijeme gubiti, jer sve  nevjernike trebate ubiti.

Tko god želi o svojoj vjeri brinuti, taj mora u nuždi za nju  i ginuti, onomu i Bog oprosti                                                         

tko počme druge vjernike bosti. Dosadašnje religije iziđoše već iz mode, zato se samo bode i za nekakvu najkrvoločniju religiju bitke se vode.

Te nas religije sa svačim mučiše, ali nas o jedinstvu i o Bogu ništa ne naučiše.

Stalno smo Boga dozivali, svakom smo kazivali, milostivim ga čudotvorcem nazivali, ali

od njeg pomoć nikad nismo dobivali i uzalud smo se u njegovu milost nadali i umjesto milosti mrtvi smo padali.

Ni cijeli narod više ne zna šta je gore, jer ga i partije i religije jednako tlače i more.

Svi oni koji god na vlast dođu, jednako narodima živce glođu.

I sa partijama i sa religijama isto se zbiva, uglavnom se svaka sa silom osniva.

I ta svaka divljačka zbilja, jednako nas smtno u glavu cilja.

Svi oni od naroda sve silom nose, a mali ljudi po svijetu prose, skrivene im glave, a noge bose.

Religije i svoje Profete ostaviše ispod pete. Davne Profete ostaviše vječno  u štali, a zavoditelj se sa veličanjem davnog siromaštva prekomjerno kapitali. 

Nastavlja se...

Ivo Karaula | Klima, Zemlja i mi (1)

 

                                        

                                                 ---------------

Od zemlje smo stvoreni, iz zemlje su nam korijeni, tako smo poučeni i u to smo uvjereni, valjda

nismo prevareni, uglavnom smo prirodi prepušteni dok ne budemo oboreni.

Svi iz zemlje ničemo po zemlji mičemo, podzemlju se primičemo,

po tuđoj naredbi kličemo, pod pritiskom vičemo,

đavla se odričemo, a ipak ga na svakom koraku stičemo, ali

nigdje ni uz uvjeravanja stroga nismo mogli susresti pravoga Boga.

Priroda nas ima, priroda sve štima, priroda otima.

Ne ruši nas samo priroda i klima, već stradamo i zbog  mnogih religija i mnogih režima.

Stradamo i zbog ljudskog terora, pa se vječno i u strahu skrivajuć živjeti mora.

I ovakav krhki život nitko ne pazi svaka ga grubost gazi,

ni Bog ga ne mazi i lutamo po krivudavoj stazi, jer je tiranija na snazi.

Sve nas napada, od svega se strada, nasilje nam je i kod rada, nemamo mira ni tada.

Strahujemo od diktature, ali su i demokrati grabežljive figure.

Diktatura i Demokratija jauk i bol, međusobno su slične kao Dur i Mol.

Svi su oni jednako glave plitke, i svi jednako nižu krvave bitke, i svi oni ometaju

 društvene razvitke, pa  mnogi narod nema ni vode pitke.

Narodu nikad ne dopuštaju oni veći da sebi izabere pravedniji društveni sistem treći.

Na zemlji nemamo nikakvog režima, da je podjednako dobro svima, svugdje se uzdiže samo

elita, a većinski narod i gladan skita.

Stalno se u svijetu nasilje vrši, nikad se civilizacija ne može da usavrši.

Mali čovjek nigdje nema mira, svak ga grubo na svakom koraku cijeli život na razne načine dira.

I svaka religija zna da tuče i zbog njih narod vječno jauče.

Vjerske vođe plaše mene i tebe, a nisu htjeli sa poklom zaplašiti sebe.

Očito se zavoditelji pakla ne boje, jer sve otimaju moje i tvoje.

Vjerski zavoditelji znaju svakoga grubo dirati, a nedaju sebe kritizirati.

Religije iako nisu svete, tko ih dirne odma smrću prijete.

Stalno nam one svima i oči mažu da vjerujemo u ono šta nam lažu.

Odkad smo saznali da smo praznim pričama oko Boga prevareni, još smo više

postali satrveni. Ni sama prevarena rodbina više onakva nije, kao što je to ona bivala prije.

Religije su nam i rodbini te božije milosti stvarale i time su nas razočarale, jer su nam uz pomoć nekakvog Boga i grudi proparale. Kakve to milosti božije religije mogu nam obećati, kad ih po njihovoj naredbi Bog neće nikomu dati. Iako je se lažljivac vlasti domogao, ipak se još nije čulo da je Bog ikomu pomogao Evo što smo po tuđoj naradbi uzalud previše molili ni bogovi nas  nisu  zavolili, oni nas zamrziše pa smo zbog toga obolili i za mrtvima suze prolili. Velika se glupost oko nas vrti, jer su religije u stanju od Boga izmoliti samo smrti.

I kod svakog pojedinca nastala su pogoršanja, jer nema više niučiju milost vjerovanja

Šta je god bivalo stoljećima nenormalno, to je danas postalo sve normalno i ljudi semeđusobno tuku i šakama i verbalno. Nastavlja se...