Dario Zahorai | Bolestan sam, majko

Bolestan sam, majko,
ti to vidiš i osjetiš bolje
no itko.

Ropotarnica svijesti moje
na muke me stavlja,
vodi me u ambis,
u sjećanja mukla.

Dario Zahorai | Brod polako tone

                                     

Plovim u snu;
besciljno  plutam kud me vjetar nosi
mračnim uzburkanim daljinama
Mrtvoga mora,
udaljen od kopna silnim miljama.

Dario Zahorai | Darovi ljubavi

U svemiru i na toj našoj divnoj planeti
dešavaju se svakog trena događaji čudesni i sveti.

Dario Zahorai | Plutam

Plutam oceanskim beskrajem kao santa leda.
Plutam!
Sizif i Tantal braća su mi po muci, potonuti ne mogu.
Plutam!
Jedan mali dio jeda, čemera i muke samo se vidi.
Plutam!
Titanic kad dođe da'l uništit ću ga il' on će mene?
Plutam!
U sigurnoj luci Vrapče sad sam, al' isplovit moram dalje.
Plutam!
Plutam još i dalje u mutnoj svakodnevici surove zbilje.
Plutam!




Iz zbirke: "U raljama PTSP-a"

Dario Zahorai | Shrvani ratnik

Tjeskoban, uz čašu vina,
umoran, skutren u fotelji;
još u zraku lebdi miris ljiljana.

Šarenica u kojim se ogleda
taman, hladni svemir,
umorni ratnik otuđen,
sam, uz čašu vina
prijatelja otprati.

Limena glazba još u glavi bruji,
ko i salva plotuna.

Automat ovlaš obješen o fotelju,
a ratnik s pogledom sjetnim
pita se: Kuda i kako dalje.

Besmisao smisla
općeprihvaćenog
muči sada
ratnika starog!




Iz zbirke: "U raljama PTSP-a"