Žaklina Kutija | Morfička retorika

vrhunci tuge

zabijeljeli

života nevrijeme

duša u traganju

zastala pred svodom

stope prethodnika

spajaju trepavice

stiješnjen pogled

priziva osmijeh

Žaklina Kutija | Pogled

Pogled plovi
nedodirom
jasnost
slikom plijeni
škripa kočnica
u daljini podsjeti na postojanje
odlutao u mirnoću
pogled se vrati s putovanja
na pragu blatnjave čizme
na ogradi ostavljena kapa
ispod cvijeta uzdignut stoji
izmet psa

Žaklina Kutija | Omča

Mir samoću miluje
u povoju od mraka.
Sjene stazom pričaju
omču misli snuju.

Umoran šetač nosi put
stopama iz blata.
Po stazi trag očišćenja
putokaz sjeni ostavlja

Omča misli steže se
kraj staze nazire.

U povoju od mraka
mir samoću miluje.

Žaklina Kutija | Kontejner

Razmišljajući kako zaustaviti priču koja je bubnjala u meni i htjela van iz mene, kao i mnoge prije, zapela sam na rupu u asfaltu i moj brižno skrivani otpad rasuo se po jednosmjernoj cesti s dvije trake koje su vodile u stari dio grada. Staklo se kotrljalo u raznim smjerovima, a ja preneražena smišljala kojim ih redoslijedom najbrže pokupiti. Sitni sati. Zveckanje je razbudilo neke koji su izvirili na prozore s desne strane ulice i privuklo pozornost onih koji su, vječno naslonjeni, pratili sve na ulici.

Što gledaš, htjela sam reći jednoj od njih. Evo sad si vidjela. Jesu, boce su... ali ti to znaš, samo, htjela si mi vidjeti lice, podrugljivo buljiti. Nije. Smirila se i, kao da radi značajan posao, počela skupljati boce polako pogledavajući svaku, kao da će ju staviti na policu trgovine, a ne u vreću za otpad. Malo se zaboravila, jer, u jednom trenutku je prema njoj jurio automobil. Naravno, vozač nikoga u to vrijeme nije očekivao na jednosmjernoj dvotračnoj cesti pa je nagazio gas. Opsovao je glasno, divlje, prostački, prestrašen moguće nesreće koja ga je zamalo snašla. Ludo luda! – ponavljao je.

Žaklina Kutija, Nikola Šimić Tonin | Uz 20.- godišnjicu od odlaska Vlade Gotovca

 

PJESNIKOVI POLITIČKI I PJESNIČKI PUTOPLETI
VLADO GOTOVAC – POETIKA DUŠE – POETIKA ŽIVOTA 

Uvod

Likom i djelom svjedok vremena, Vlado Gotovac svjedoči vrijednost čovjeka, pojedinca spram intelektualaca limitiranoga intelekta, bez želje da limitiranost nadrastu svojim svjesnim htijenjem. U mozaiku ljudi i ljudskosti općenito, on se ne da tvoriti sredstvom i funkcijom, biti samo nemisleći dio mašinerije glasanja. Stalnim propitivanjima okrenut prema sebi i prema društvu općenito, pjesnički je i intelektualni Nevjerni Toma. Umjetnost je kao i umjetnik sam, teška, komplicirana, prije svega višedimenzionalna i tako joj/mu, treba prilaziti u svim sadašnjim i budućim propitivanjima, kako je to činio i Vlado Gotovac.

Žaklina Kutija i Nikola Šimić Tonin | Hereditarnost u djelima Vjenceslava Novaka

Ključne riječi: hereditarnost, umjetnost, glazba, škola, duh, licemjerje, lukavost

Sažetak:

Djela Vjenceslava Novaka čitamo u djetinjstvu tijekom osnovnoškolskog obrazovanja, kao snažnu realističku prozu tijekom gimnazijskog obrazovanja i vraćamo mu se kao zrele osobe s mnogim proživljenim životnim iskustvima. Zbog čega se vraćamo tom izvoru naše nacionalne književnosti?

Nikola Šimić Tonin | Žaklina Kutija: Riječi s vrha vala

Teško je povjerovati i nama koji poznajemo Žaklinu kako je ovo prva ukoričena knjiga njenih pjesama. U Kaosu vremena koje živi, Žaklina ulazi hrabro u ožiljke života upjesmujući ih.

Priča: Svaka pjesma ima svoju priču / Svaka priča svoju tajnu pjesmu / Svaki stih je samo tužna kaplja / Ostala na dnu srca neiskapana / Svaka pjesma svoju suzu /  Svaka suza svoju pjesmu

U njenim pjesmama nema jalovih fraza. Ona iskreno i bez zadrške daje sve iz sebe. S toliko zrcalnosti nutrine. Nema suvišnih riječi, raspjevavanja, pjesma teče bez zadrške bistro i glatko.

Duh: Sa smetlišta riječi / veličine planine / proviri neki stih / kao miš / iz rupice srca. / I ja zaboravim / sav otpad svijeta / zureći / u bojažljivo / protrčavanje duha.

    Žaklina Kutija pjesnikinja je među nama koja to uistinu jeste. Samozatajna kao i svaka doista apsolutna vrijednost. Takva je i njena poezija. Poezija intelektualca.

Da ti se smrzne duša

Piše: Nikola ŠimićTonin / Žaklina Kutija

Kazalište lutaka  Zadar, predstava za  odraslu  publiku  u sklopu Večernje scene, 2. veljače u  20 sati, predstava autora Daria Foa "Monolog kurve u ludnici".

Predstava "Monolog kurve u ludnici" okupila je gotovo isti tim suradnika koji je prije 30 godina s Filodramskom postavio "Narko mamu". Kao i tada, Foov tekst je prevela prof. dr.Nedjeljka Balić Nižić, režiju potpisuje prof. dr. Živko Nižić. Glazbeni suradnik je Emil Šprljan, a majstor svjetla Ivo Nižić. Novi su scenograf Robert Košta, kostimografkinja Marijana Jakelić i ispicijentica Radojka Kozulić. U predstavi igra Gabrijela Meštrović Maštruko.