Albinot Maloku | Imer Topanica: “Proljeća koja odlaze”

 

‘Proljeća koja odlaze’ autora Imer Topanica, Littera, 2025

Od Rane do Nade: priča o Traumama i Oporavku u “Proljećima koja odlaze”

Roman “Proljeća koja odlaze” autora Imera Topanice je snažno književno djelo koje se bavi temama boli, patnje i oporavka. Dok stavlja u središte pažnje silovanje kao ratno sredstvo i njegove dugoročne posljedice za žrtve, nudi vrlo dinamičnu priču ispunjenu dramatičnim scenama. Ovaj roman je duboko nastojanje da se istraži priroda ratnih posljedica, kao i načini na koje pojedinci i društva mogu da se suoče s ranama koje rat ostavlja, pružajući višedimenzionalne perspektive o ovoj temi.

Silovanje, kao čin nasilja, osim neposrednog utjecaja, ima dugotrajne i duboke posljedice za žrtve i društva koja dožive ovaj zločin. Kroz dva glavna lika, Mejremu i Petru, autor otvara prozor kroz koji se prikazuju životi pojedinaca pogođenih seksualnim nasiljem tokom i nakon ratnih perioda. Dvije narativne linije, jedna iz perspektive žrtve, a druga iz ugla istraživačice koja traži pravdu, predstavljaju jedan od najsnažnijih aspekata romana, omogućujući čitaocu da dublje razumije složenost i dubinu traume, kao i proces oporavka.

Topanica, kroz lik hrvatske istražiteljice, obrađuje potragu za pravdom i istinom ne samo kao pravni postupak, već i kao duhovni i moralni čin. Ovaj aspekt je ključan u romanu, jer Petra žrtvama pruža mogućnost da se suoče s prošlošću i da traže ne samo kažnjavanje počinitelja, već i priznanje i poštovanje njihove boli. Potraga za pravdom, onako kako je prikazana u ovom djelu, predstavlja sveti čin, posvećenost koja nadilazi pravne norme i formalna suđenja, kulminirajući u humanizmu i moralu.

Autor obrađuje psihološki i društveni oporavak nakon nasilja, ostavljajući da se podrazumijeva da je taj proces dug, težak i ispunjen izazovima. Nastojanje da se stvori podrška za žrtve predstavlja podtemu za sebe. Oporavak nije povezan isključivo sa uspostavom pravde, već i sa potrebom za emocionalnom, psihološkom i društvenom podrškom. U tom kontekstu, lik Petre kao istražiteljice i podržavateljice postaje simbol nade i mogućnosti za iscjeljenje – šansa da se napusti bolna prošlost i izgradi zdravija budućnost.

Roman na određeni način provocira temu koja se često smatra tabuom u postratnim društvima. Silovanje i seksualno nasilje kao ratni zločini, u mnogim slučajevima ostaju prikriveni, pa samim tim i nekažnjeni. Ove vrste zločina ne donose žrtvama samo fizičku bol, već i dubok osjećaj krivnje i ranjivosti. Na taj način, osim neposrednih posljedica, ostavljaju i dugoročne tragove na psihu pojedinaca i zajednica koje ih proživljavaju.

I kosovsko društvo, poput mnogih drugih koje su prošle kroz bolna i traumatična iskustva, pokušalo je da izbjegne ovu temu, a kasnije joj se približilo s određenom dozom nelagode, ostavljajući tako ovu ranu skrivenom, ali još uvijek otvorenom. “Proljeća koja odlaze” predstavlja korak naprijed u rušenju te tišine i u iznošenju istine o ovom zločinu na vidjelo. U tom kontekstu, potraga za istinom je čin hrabrosti i otpora prema poricanju.

Silovanje se ne može negirati, žrtvama mora biti omogućeno da govore i da traže priznanje svoje boli. Lik Efendi Bilallija, figura vjerskog autoriteta, osnažuje ovu poruku, pozivajući se na argument da žrtva silovanja nije kriva ni za šta i da ima pravo da živi s dostojanstvom, bez stigmatizacije od strane društva. Ovo je snažna poruka koja obogaćuje filozofiju romana i povezuje je s moralnim načelima dostojanstva i poštovanja svakog pojedinca.

Na kraju, roman Imera Topanice možemo posmatrati kao odraz slomova i oporavka koji prate svaki ciklus nasilja. Pad i patnja su nerazdvojni dijelovi života žrtava, ali snaga da se ustane jeste ono što omogućava iscjeljenje njihove biti. Ovo je roman koji tematizira posljedice rata, ali istovremeno nudi poruku nade i obnove. Čitanje ovog romana može produbiti razumijevanje složenosti traume, važnosti društvene i psihološke podrške za žrtve, kao i potrebe za ostvarivanjem pravde, čak i onda kada kasni. To je u konačnici jedini put koji vodi ka zdravijem i pravednijem društvu.

“Proljeća koja odlaze” je poziv na djelovanje, apel da se suočimo s nerazriješenim problemima prošlosti i prilika da se pomogne onima koji su prošli kroz nezamislive tragedije.