Ponedjeljak. Zapruđe. tramvajska stanica na Mostu. 6 i 35 ujutro. dvadesetak ljudi. ženi, koja radi kao službenica u prometnoj, prilazi nepoznati čovjek i uz brdo psovki počinje je šamarati, a potom i lupati nogama, šakama... sve se događa strelovitom brzinom. osamna-estak ljudi lagano se odmiče formirajući publiku.
Joža iz kadrovske jedne državne firme misli u sebi:
– a preko vikenda su si bili dobri. ona mu je ziher i kolač spekla, eh, te veze, dobro da se nisam ženil, makar stara mi je, ono...
Kristina, studentica druge godine kroatistike:
– glupača, ne brani se. dakle, ove odurne špičoke nosi da plaši putnike.
Anton, umirovljenik:
– bogme mu se gadno zamerila...
Ljiljana, voditeljica računovodstva u ekonomskoj školi:
– mogli su to sređivati ispod mosta. muka mi je od nasilnih serija prek vikenda, a na sad još i ovo!
Kornelije, konobar u centru:
Slavica, vozačica tramvaja, koja će se voziti do Držićeve u smjenu:
– baš ju mlati. nadam se da neće ući u moj tramvaj.
Zdenka, trudnica u ranoj fazi, desnom je rukom pridržavala petogodišnjeg Marka, kojeg je vodila pedijatru na kontrolu, kad ju je dijete upitalo:
– mama, zašto striček tuče tetu?
– zato, sine, jer mi gledamo.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.