Patnje mladog autora

... mogu biti i svakodnevne patnje nakladnika

Grafičke zgode i nezgode, drugi dio

Piše: Jelena Hrvoj
U posljednjoj sam vam kolumni (doduše, prekardašila sam jako jer je napisana prije više od pola godine) pisala iz perspektive osobe moje struke, a to znači – iz perspektive grafičkog dizajnera. Pisala sam o tome kako sebi, i osobi koja uređuje tekst iza vas, olakšati posao. Ako vas zanima kako izbjeći probleme s prijelomima teksta, bacite oko na kolumnu prije. Grafičke zgode i nezgode

Danas ću vam, kako sam bila i najavila, pisati o koricama knjiga. O stvarima u kojima autori često griješe i onome što vašeg lokalnog grafičara baca u očaj (iako vam to nikada neće priznati).

Na samom početku moram napisati riječ, dvije o tome što je korica knjige. Htjeli mi to ili ne, ali korica je ono što prvo privuče čitatelja. Naravno, postoje iznimke, ali većina ljudi će doći u knjižaru ili knjižnicu gdje se nalazi bezbroj knjiških naslova i najprije će posegnuti za onom knjigom koja mu je atraktivna. Vizualna smo bića i ako za knjigom ne posežemo zbog preporuke, oko će potražiti ono što mu se svidi, a tek će onda pročitati što piše na stražnjoj strani.

Najčešće greške autora

Većina autora u glavi ima okvirnu ideju vizualnog identiteta svojeg djela. Ako vam izdavač dozvoli slobodu odabira ili ako knjigu objavljujete sami, postoji nekoliko stvari na koje morate obratiti pozornost. Autorska prava slike i fonta su alfa i omega onoga na što morate obratiti pozornost.

Nebrojeno sam puta od autora dobila jasne upute, slike i tip fonta koji žele na korici samo kako bi se uspostavilo da su slike i font skinuti s interneta bez prethodne provjere autorskog prava.  

"Ne, ne smijete uzimati s interneta što vas volja, bez obzira na to što se nalazi na javno dostupnim platformama. Postoje dvije vrste upotrebe digitalnog sadržaja – za komercijalnu upotrebu i za privatnu upotrebu. Ako sliku skinete sebi za dušu, na nju stavite naslov svoje knjige i ostavite to tako u nekoj prašnjavoj datoteci na disku...nikome ništa. Ako pak istu želite koristiti u komercijalne svrhe (prodaja knjige), kazne za krađu autorskog prava može biti paprena. Što učiniti da se to spriječi?"

Postoje nebrojene stranice s takozvanim stock fotografijama, ilustracijama, grafikama. Platit ćete malu naknadu za sliku koju tada preuzimate uz popratnu dokumentaciju o slobodi korištenja. I premda je to siguran kanal, nitko i ništa vam ne garantira da stotine ljudi nisu istu tu sliku iskoristile za svoje projekte. Ako vam to pak ne smeta, savršeno. Jednako vrijedi i za fontove.

Posljednjih godinu dana u grafički svijet ugurala se i jedna siva zona. AI aka umjetna inteligencija. Iako ona sama po sebi nije zaštićena autorskim pravom, imajte na umu kako umjetna inteligencija izrađuje slike tako da krade ono što joj je na internetu dostupno.

Posljednja opcija je da se u igru ubaci grafički dizajner/ilustrator. Na taj ćete način biti sasvim sigurni da je rad originalan, te da će ga ljudi pronaći samo na vašem koricama i da nećete biti u gabuli oko autorskih prava. Dakle, da skratimo: stock fotografije (jeftinija opcija uz mogućnost ponavljanja fotografije kod drugih autora) ili izrada ilustracije (skuplja, unikatna opcija).

Zašto slušati sugestije grafičara?

Da, možda se u vašem romanu radnja vrti oko četiri babe koje piju kavu ispod masline, dok se na krošnji nalazi paun u žustroj raspravi s mačkom koja na glavi ima sombrero, ali to ne znači da je dobra ideja staviti tu sliku na koricu.

Karikiram, naravno. Ipak, većina autora kod traženja izrade korice odlaze u krajnost. Možda vama znači mnogo što vam glavni lik ima smeđe oči i kosu boje cigle. Možda vam znači mnogo i činjenica da taj lik ima madež iznad desnog oka i preko njega sunčane naočale...čitatelju to ne znači apsolutno ništa dok knjigu ne pročita, a čak i tada će najvjerojatnije napraviti sitnu poveznicu s likom s korice, o tome razmišljati milisekundu i krenuti na sljedeću knjigu.

Vjerovali ili ne, ali postoje trendovi kada je u pitanju dizajn proizvoda, pa tako i knjige. Zastarjeli izgled, font, čak i postavljanje naslova mogu drastično smanjiti interes kupca. Vi kao autor apsolutni niste dužni brinuti o tome, jednako kako niste dužni znati kako pripremiti koricu za tisak. Zato postoje grafičari kojima je posao pratiti trenutačno stanje tržišta, a i potrošili su sate i sate u školskim klupama kako bi naučili sve o dizajnu. Nemojte me pogrešno shvatiti. Svaki dizajner voli surađivati s klijentom i voli čuti smjernice i ideje koje osoba ima. Što se tiče finalnog proizvoda, vjerujte osobi koju ste zaposlili da vam načini korice. I ono najvažnije, potrebna je fleksibilnost s obje strane kako bi na kraju krajeva autor/izdavač bio zadovoljan, ali jednako tako i sam autor.

Još jedna malena stvar na samom kraju. Ne vjerujte grafičaru koji će se bespogovorno potpisati kao autor korice a da vam uputi ijednu sugestiju, kao i onih koji nisu spremni saslušati vas.

Bonus

Za sam kraj, odat ću vam jednu malu tajnu. Koju, pitate se? Odat ću vam tajnu onoga što jednog grafičara tjera da čupa kosu. Tisuću sitnih promjena. Neki dizajneri imaju jasno istaknutu ponudu u cjeniku. Na primjer: izrada dizajna korice (tri idejna rješenja + 5 dodatnih izmjena), svaka dodatna izmjena naplaćuje se xy eura. Vjerujte mi, ne radi se o pohlepi. Radi se o jasno zadanim smjernicama koje naručitelja natjeraju da ustvari sjedne i razmisli o tome što želi, a izvršitelja štite od prekovremenog neplaćenog rada. No, postoje i dizajneri koji nemaju jasno zadanu ponudu. To često rezultira zahtjevima kao što su: „Mogi li se slova pomaknuti par milimetara lijevo?", „Ne, ne...mogu li se pomaknuti desno?", „Ok, to ne valja, mogu li biti veća?", „Ni to ne valja. Možda druga boja?", „Fuj. A neka druga boja?"....i tako u nedogled.

I tako, korak po korak, posao završavate uz pomoć vašeg ćelavog grafičara.

Sjetite se da:

- grafičar radi u vašem interesu i nije ovdje kako bi vam srušio snove

- grafičari su školovani oko više od samo vizualnog

- pazite na autorska prava

- nemojte biti tvrdoglavi