ne uzimaj to k srcu, ne misli da je kazna.
Neka se vreća rasipa, zrnje je užeglo sve;
Ne i ne, vrišti, urlaj, deri kožu sa zgloba;
Reci da sve su to laži, mucanje malog formata,
Krijumčarene pjesme, na koje plaća se globa,
Stihovi kojima fali trunčica sublimata.*
Sve je rub nemogućeg, sve poledica lanjska,
Po kojoj se posklizneš u svako doba Raka.
Nadrealizam tame, čestitka rođendanska,
I ponavljačka klupa za duhom odsutna đaka.
Ništa, nothing, niente, što stalno Poeziju slave?
Nije li ona sestra Neuroze i Muke?
Kotrljaju se u snu po travi bunovne glave,
Tetive probijene, čavlom izbrazdane ruke.
Slonovi, propeti konji, gola Gala na stupu,
Strasti ko punč što vrije, grubi pod ateljea;
Sakrij se, skitnička dušo, u malu mišju rupu:
Ne zna se tko je Adam i tko je bila Eva.
Sad gradi čvrstu kulu, zaštiti ponosa mrvu:
Makar te stoput ubode u plastu nađena igla.
Misao tvoja se muči poput zgažena crva,
Al' tvoj NE neka bude tri puta pečena cigla.
__________________________________________
sublimat- čvrsta tvar, sukus; uzvišenost, veličajnost
22. lipnja 2025.
Flora Green
Ilustracija: S. Dali
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.