Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
nedjelja, 24. studenoga 2019.
Sven Adam Ewin | Lica u povratku
(Majci)
Kad se rastajemo od onoga,
Koji nam je srce ispunio dobrotom,
A lice pozlatio radošću,
U tome času učini nam se primjerenim
Skinuti s lica
Tanke listiće pozlate
I posuti ih po njemu, umjesto ružinih latica.
Isplačemo, zatim, iz srca sve što je njegovo
I vratimo se
S nadom,
Na mjesto na kojemu nas je učinio boljima.
Tek tada pogledamo u svoja zguljena lica
I vrisnemo,
Ali se naše ispražnjeno srce
Više ne odaziva.
Cor cordis.
Labels:
poezija
,
Sven Adam Ewin
Cindy François DretArt | L'oiseau - Ptica
L'oiseau
Ce matin,
il fait froid
et bientôt la neige couvrira le sang
vêtu de blanc en oubliant la terreur
un oiseau quelque peu errant
atterrira sur sa paume gonflée
des bourgerons laisseront place aux fleurs
et tout finira par s'épanouir
Ce soir,
je vous chanterai, au coin de la réalité de la Grande Place,
Arthur monta appellera une fille
stoppant le temps
voulant l'embrasser en compagnie du siècle se mélangeant au vent
Ptica
Jutros
hladno je
a uskoro će snijeg prekriti krv
odjeven u bijelo zaboravljajući teror zimski
odnekud doletjela ptica-lutalica
sletjet će na njegov natečeni dlan
izdanci će ustupiti mjesto cvijeću
i sve će s vremenom procvjetati
Večeras
Otpjevat ću vam, na uglu stvarnosti Grand Placea,
Arthur ce iz vremena doci i pozvat će djevojčicu
zaustavljajuci vrijeme
želeći ju poljubiti u pratnji stoljeća miješajući se s vjetrom
Prijevod s francuskog na hrvatski:
Tomislav Dretar
Labels:
Cindy François DretArt
,
poezija
,
prijevodi
,
Tomislav Dretar
Božica Jelušić | Ginko, daruvarski
(Najljepše hrvatsko stablo 2019.)
Kada me dohvati mračno doba,
Svojom težinom kad druge tlačim,
Ja gledam gdje je moj Ginko Biloba,
Pod šuštav mu se kaput uvlačim.
Milujem koru nježno i bratski,
Ili sestrinski, po stablu ženskom.
A stablo uzvraća mi homeopatski,
Svjetlošću puni me ko krvlju venskom.
Jer ono svjetlost provodi iz sfera,
Pa lišće slijeva u tanke talire.
I šumi, vibrira, pod oblake smjera,
Apolonu ih otkida s lire.
Kolijevka zemlje i gibanje vode:
Tlocrt u verštatu Božjem rezbaren.
Stablu izabraše da tu se rode,
I grad je duhom ljepote nadaren.
Valja mi doći dok svijet još spava,
Rub neba kad se nad tornjem razdani,
S tog stabla milosti da upije glava
Tisuće pjesama neispjevanih.
24. studenoga 2019.
Labels:
Božica Jelušić
,
poezija
Pretplati se na:
Postovi
(
Atom
)


