Prolaze Neznanac i njegova sjena.
Svjetlost nježno riše obris abažurni,
Kiši daješ vjeru i lijepa imena.
Takva večer mazna, krzno bijelog zeca,
Grozničava usna traga za kininom.
Ruka koja dinju prezrelu rasijeca,
Vino na dnu čaše, prsten sa rubinom.
Stišao se nemir: opet sebe imaš.
Oko tankog zgloba stavljaš carsku grivnu.
Hostiju na jezik od milošte primaš:
U dubinu neku toneš subverzivnu.
Protežu se čežnje do Hiperboreje:
Kroz blizine divne ne prolazi igla!
Ništa nije stvarno, iluzija sve je:
Čitaš knjigu što je jutros poštom stigla.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.