Na stolu prazna je ostala zdjela.
Proliven stolnjak, ostaci jela.
Pijeska sat smrznut. Sleđena scena.
Bina je prazna i napuštena.
Na podu perla zgažena, bijela.
Rekvizit starog vjenčanog vela.
Trenutak glamura jeseni davne.
Glumice neznane, tad možda slavne?
U vazi podnoj umjetna ruža,
umjesto srca pružena ženi.
Plastična duša ni da se prene.
Nit diše niti jalova vene.
Ofelija, Hamlet, Fantom iz sjene…
Kulise kriju im uloge nijeme.
Zavjetna tajna prihvaćena šutke:
na koncu svi tek smo gipsane lutke!
Letve ne škripe, tišina se slila.
Lice pod maskom žena otkrila.
Kazaljci mirnoj svoj naklon je dala.
Zamahnu srpom:
publici hvala.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.