U Vitezu, 25. travnja, u Napretkovu domu otvorena je međunarodna knjižnica poezije koja nosi ime pjesnikinje Anke Topić. Iste večeri, uz prisustvo mnogih gostiju i prijatelja pisane riječi upriličena je i promocija Panorame Zvijezdama odane koju je uredio književnik Anto Zirdum

 U VITEZU OTVARANJE MEĐUNARODNE KNJIŽNICE POEZIJE I PROMOCIJA PANORAME ZVIJEZDAMA ODANE 

U Vitezu, 25. travnja, u Napretkovu domu otvorena je međunarodna knjižnica poezije koja nosi ime pjesnikinje Anke Topić. Iste večeri, uz prisustvo mnogih gostiju i prijatelja pisane riječi upriličena je i promocija Panorame Zvijezdama odane koju je uredio književnik Anto Zirdum. Nakladnik Panorame je HKD Napredak Vitez.

U nastavku možete pročitati osvrt književnice Miljenke Koštro na Panoramu Zvijezdama odane.

POETSKI BUKET ZA 21. STOLJEĆE

Prigodom otvaranja međunarodne knjižnice poezije nazvane po Anki Topić, prvoj ženi koja je u Bosni i Hercegovini objavila knjigu poezije davne 1908. godine, književnik Anto Zirdum čini zanimljiv i odvažan iskorak i oživljava ideju kako bi objelodanio panoramski pregled suvremenih hrvatskih pjesnikinja ma gdje živjele, a pišu na hrvatskom jeziku i prvu knjigu su objavile u 21. stoljeću. Postavio je neke kriterije koje svaka autorica treba zadovoljiti kako bi mogla biti dio ovog panoramskog sadržaja.

Sama ideja odmah mi se činila zanimljivom i na urednikov upit bi li napisala koju rečenicu o svemu spomenutom rado sam pristala. Svakako, veseli me sama pomisao da netko želi objediniti, neću reći sve, ali vjerujem većinu hrvatskih književnica koje su svoje prve zbirke poezije objavile u prvoj četvrtini ovog stoljeća.

Nadam se da sam upravu jer nekako imam dojam da se čitatelji vraćaju poeziji i s užitkom zaranjaju u ljepotu poetskih slika. Mlade djevojke ili žene, autorice, pjesnikinje začarane pjesničkim jezikom, u ovoj beskonačnoj igri riječima hrabro čitatelja odvode u neke nepoznate svjetove ili prostore iskustvene igre i uvijek prisutne znatiželje.

Ispod imena autorica, čitajući njihove stihove kao da sam šetala livadom punom šarenih cvjetova obasjanih proljetnim suncem. Svi oni su po mnogo čemu različiti, ali svaki zrači nekom posebnom energijom. Neću reći da su to njihove najbolje pjesme, to ne znam, ali su za ovu prigodu odabrane. No, to mi sada nije ni važno. Nekako mi se čini važnijim da je jedan muškarac, književnik došao na tu ideju i trošio svoje dragocjeno vrijeme na prikupljanje podataka i svega potrebnog za nastajanje ovog panoramskog pregleda.

Krajem dvadesetog stoljeća, raspadom Jugoslavije i padom komunizma dogodilo se oslobađanje književnosti od stege komunističke vlasti i otvaranje hrvatske književnosti prema Zapadu. Svakako, slobodniji književni izričaj išao je u korist onih koji stvaraju književna djela, ali i u korist ljubitelja pisane riječi, čitatelja, bez kojeg bi sve izgubilo smisao.

Svako društvo pa i ovo naše podložno je promjenama u Kojima sudjeluju mnogi čimbenici, između ostalih i afirmacija žena u kulturnom životu neke uže ili šire životne zajednice. Početak 21. stoljeća donekle je učvrstio poziciju žena kako u društvu tako i u svijetu književnosti. No, nažalost ponekad se u književnosti ženske autorice neopravdano kvalificiraju kao marginalne spisateljice. Podaci govore da žene nisu pasivne nego aktivne nositeljice jedne nove budućnosti kako u književnosti tako i u drugim sferama života. Većina zastupljenih pjesnikinja vrlo aktivno sudjeluje u književnom životu svoje uže ili šire društvene sredine, a poneke i na međunarodnoj književnoj sceni i bore se za svoj osobni izričaj.

Igrom riječi brane se od zamršene stvarnosti, od osobnih promašaja, od strahova, nesporazuma i mnogo čega drugog, te vješto koriste lirski izraz pun epiteta, metafora, personifikacija, hrabro otvaraju prozore osobnog doživljaja svijeta u sebi i oko sebe, ne bježe ni od ispovjednog tona kao ni od raznolikosti stilskih postupaka. Birajući riječi nude nježnost, sjetu, bol... tražeći prostor u emotivnom naboju, a dinamičnost postižu odabranim glagolskim oblicima.

Pjesma je manja pjesnička forma, igra riječima i njihovim značenjem, ponekad se procijedi kroz ispovjedni narativni oblik uvažavajući pjesničku slobodu i ne podnosi nikakve okvire. Pjesme i pjesnikinje koje su ušle u ovaj vremeplov svakako to zaslužuju i svaka na svoj način sudjeluje u književnom životu uže i šire zajednice i svaka pjeva na sebi svojstven način, kamen po kamen gradeći zajednički panoramski suhozid koji će ostati kao spomenik od riječi za nove generacije.

Ne namjeravam isticati ni jedno ime, ni jednu pjesmu jer ne vidim potrebu za nekakvim nadmetanjem i nametanjem, nego želim više naglasiti važnost ove ideje koja ženama, hrvatskim književnicama jednog zadanog vremena, u tananosti hrvatskog jezika, u književnosti daje jedan zajednički prostor u kojemu svaka autorica slijedi samu sebe i svaka pjesma govori sama za sebe. Jezik u njima je slikovit, raskošan, rastezljiv u više smjerova, zvoni, stvara pjesničke slike koje neovisno o autoricama nastavljaju živjeti među ljubiteljima lijepe riječi.

Poezija je lijepa, zavodljiva, strpljiva, krhka kao poljski ili trešnjin cvijet koji na putu do ploda prkosi mrazu i zavađenim vjetrovima sjevera i juga. Poslužit ću se svojim stihovima o poeziji: Ako bude zeru sreće/ dugi veo noći pjesmu skriti neće/ kada se dan ispruži/ mirisat će u crvenoj ruži.

Minulo stoljeće na hrvatskoj književnoj sceni iznjedrilo je mnoge poznate književnice između kojih ću spomenuti jednu nepokolebljiva duha koja je prva žena u hrvatskoj književnosti koja je živjela isključivo od književnosti i disala za književnost, a ona je Vesna Parun. I sama je opisala, zapravo ispjevala svoju tešku životnu zbilju te je sama za sebe rekla: Žena otpor i žena prijekor.

Ništa se nije promijenilo ni do dana današnjega. I danas hrvatske književnice gdje god stvarale i živjele teško ili nikako ne mogu živjeti od svoga spisateljskog rada, ali i dalje predano i neumorno stvaraju. Dopustit ću da u meni i dalje živi nada da će se i to jednom promijeniti u korist hrvatske književnosti i onih koji je stvaraju. Znamo da umjetnost ne poznaje granice, pa poštovane pjesnikinje, poetske violine, bez obzira je li vam ime u ovoj Panorami ili nije, ne gubite tonalitet, i dalje puštajte svoj glas. A ja, u ovom svijetu punom zavrzlama, svima nama skupa želim sretan i otvoren put kroz prostor i vrijeme. 

Miljenka Koštro